Bug Online

Brz tehnološki razvoj omogućuje povećanje čovjekove sposobnosti da mijenja način na koji živi i radi. Prikupljanje, obrada, pohranjivanje i prijenos informacija u bilo kojem obliku, gotovo neovisno o udaljenosti, vremenu i količini smatra se normalnom pojavom u poslovnim krugovima. U državnoj upravi i privatnim domaćinstvima već se godinama mjeri određeni napredak u informatizaciji, ali je ipak potrebno još ulagati kako bismo se zasluženo mogli zvati informacijskim društvom.

EU ostvaruje informacijsko društvo primjenom metode za poticanje istraživanja, razvoja i korištenja novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, metode za stvaranje regulatornog okvira i standarda koji će omogućiti tržišno natjecanje, te metode za poticanje razvoja aplikacija, sadržaja i inicijativa koje građanima omogućuju sudjelovanje u informacijskom društvu i korištenje njegovih prednosti.

Politike informacijskog društva grupirane su u tri kategorije. Prvu kategoriju čini reguliranje tržišta u smislu liberalizacije telekomunikacijskog sektora i stvaranja jedinstvenog tržišta. U drugu kategoriju svrstana je stimulacija informacijskog društva kroz nove tehnologije, proizvode i usluge. U treću kategoriju ubrajamo politike koje osiguravaju da Europa koristi sve mogućnosti koje nudi informacijsko društvo u zdravstvu, sigurnosti i edukaciji.

Sve je započelo u Lisabonu

Priča o razvoju informacijskog društva započela je u ožujku 2000. godine, kada je na sastanku Europskog vijeća usvojena Lisabonska strategija čiji je cilj da EU do 2010. godine postane najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta temeljeno na znanju, sposobno za održiv razvoj, sposobno ponuditi brojnija i bolja radna mjesta građanima, gospodarstvo u kojem vlada socijalna kohezija i u kojem je okoliš očuvan. Tada je pokrenuta inicijativa eEurope, čiji je zadatak omogućiti ostvarenje cilja Lisabonske strategije. Spomenimo da strategija nakon pet godina nije polučila očekivane rezultate, zbog čega je revidirana.

U siječnju 2003. godine Europsko vijeće donosi odluku o implementaciji akcijskog plana eEurope 2005. Akcijski je plan obuhvaćao sedam prioritetnih područja koja s pomoću vladinih akcija mogu bitno pozitivno utjecati na razvoj informacijskog društva. To su eGovernment (elektronička državna uprava), eLearning (elektroničko obrazovanje), eHealth (elektroničko zdravstvo), eBusiness (elektroničko poslovanje), broadband - širokopojasni pristup Internetu, eSecurity (sigurna elektronička infrastruktura) i eInclusion (elektroničko obuhvaćanje). Jedan je od glavnih ciljeva plana bio korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u javnoj upravi, čime bi se omogućilo međusobno spajanje državne uprave, škola i bolnica.

Po završetku akcijskog plana eEurope 2005, u lipnju 2005. godine Europska komisija usvaja novu okvirnu politiku pod nazivom i2010 - Europsko informacijsko društvo za rast i zapošljavanje, koja se temelji na revidiranoj Lisabonskoj strategiji. Inicijativa i2010 okrenuta je informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji kao najperspektivnijoj grani europskog gospodarstva.

Inicijativom se nastoje provesti tri prioritetne politike, a to su: stvaranje jedinstvenog tržišta za informacijsko društvo i medijske usluge unutar EU, povećanje ulaganja u istraživački rad o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te promicanje sveobuhvatnoga europskog informacijskog društva radi povećanja kvalitete života. Europska komisija ima za cilj postići 100% pokrivenosti širokopojasnim Internetom za sve građane EU do 2010. godine. Ipak, u svom izvješću za 2009. godinu napominju da je krajnji rok za ostvarenje tog cilja prihvatljiva i 2013. godina.

U prosjeku, 93% Europljana koristi širokopojasni Internet, ali je potrebno istaknuti da samo pojedine zemlje nude tu vrstu pristupa Internetu i u ruralnim područjima. Ulaganje u ovu granu industrije imat će pozitivan učinak na ekonomski razvoj, inovacije i teritorijalnu koheziju.