Bug Online

Među vijesti koje su sigurno privukle pažnju IT profesionalaca (čak i ako su ih zatekle na odmoru daleko od bilo kakve tehnologije, otisnute na stražnjoj stranici nekih bezveznih regionalnih novina opće prakse) izdvojit ćemo onu o najavljenoj Googleovoj kupnji Motorola Mobilityja, iako i HP-ov odustanak od WebOS-a i uvijena najava skore prodaje PC biznisa također ulazi u kategoriju „vjerovali ili ne“.
Analizu HP-ove poslovne strategije (koju bismo lako mogli nazvati „Kud plovi ovaj brod“), ostavit ćemo za neku drugu priliku i dat ćemo prednost Googleovoj kupnji stoljeća - 12,5 milijardi dolara teškoj akviziciji jednog od najstarijih brendova na području mobilnih komunikacija.
Pažljiviji čitatelji Mreže sjetit će se kako smo još u travnju ove godine u članku pod nazivom „Ima li Google šanse u patentnom ratu“ razmatrali strategije koje bi Google mogao upotrijebiti ako se pojača Appleovo i Microsoftovo zveckanje patentnim tužbama protiv Googlea s jedne strane, i proizvođača Android uređaja s druge strane.

Patentna lijenost
Kao relativno mlada tvrtka, osnovana od strane dvojice programera bez dovoljno znanja o finesama suvremenog korporativnog ratovanja, Google je u kratkom vremenu požeo nevjerojatan uspjeh, razgranavši svoje djelovanje po cijeloj širini informacijsko-telekomunikacijske industrije, istovremeno ignorirajući neke bitne pravne aspekte svojeg razvoja. Za razliku od nekih drugih klinaca koji su svoja informatička carstva stvorili koje desetljeće ranije (sigurno i zahvaljujući činjenici da neki od njih dolaze iz obitelji patentnih odvjetnika), Brin i Page su zaštitu za svoje patente tražili kampanjski i površno.
Nažalost, od pravnog instituta kojim se izumiteljima davala nagrada za kreativni doprinos stanju tehnike, patenti su se u suvremeno doba pretvorili u oružje sprečavanja konkurencije na način zasigurno suprotan izvornim namjerama zakonodavaca. Od sredstva promicanja kreativnosti, postali su metodom ograničavanja tržišnog natjecanja.
Otkad je Google tržištu predstavio prvi Android uređaj i besplatno ponudio Android sustav proizvođačima mobilnih telefona, bilo je i laicima jasno da će prije ili kasnije starosjedioci na području mobilne tehnologije pokucati na vrata kompaniji iz Mountain Viewa, iako ostaje otvoreno pitanje da li su Googleovi partneri poput Sony Ericssona, HTC-a, Samsunga i LG-a znali i očekivali da će se i sami naći na prvoj liniji mobilnog patentnog sukoba. Neki od Android proizvođača, poput HTC-a, već plaćaju Microsoftu licenciranje nekih tehnologija (tako primjerice HTC plaća Microsoftu pet dolara po svakom prodanom Android uređaju), što beskrajno zabavlja tržišne analitičare koji su izračunali da je Microsoft do sada (posredno) zaradio više od Androida nego od vlastitog WP7.

Shoppingom protiv stresa
Kako su u posljednje dvije godine prvo Oracle, zatim Apple, a onda i Microsoft protiv Googlea i partnera pokrenuli nekoliko desetina tužbi zbog povrede patenata na razne tehnologije iskorištene u razvoju pametnih telefona, Google zapravo nije imao izbora nego ojačati svoj iznenađujuće slab patentni portfelj (barem što se tiče područja tehnologija mobilnih komunikacija) na način koji se tradicionalno pripisuje Microsoftu – kupovinom neke tvrtke za veliku količinu dolara. Nesposobnost da sebe i druge obrani od patentnih tužbi zbog razvoja i korištenja Androida presudila bi toj platformi brže i efikasnije nego eventualno nezadovoljstvo kupaca.
Međutim, predmet kupovine – Motorola Mobility - ovog puta zaslužuje nešto dublji osvrt i analizu. Naime, Google je još u srpnju propustio pridružiti se većoj grupi interesenata (među kojima su se našli i Microsoft i Apple) koja se natjecala za patentni portfelj američke tvrtke Nortel. Tim povodom iz izvora bliskih Appleu i Microsoftu lansirani su komentari kako Google nije želio sudjelovati u licenciranju Nortelovih patenata zbog toga što ih je želio isključivo za sebe, odnosno kako ih ne bi dijelio i kako bi ih mogao iskoristiti protiv konkurencije. Bez obzira na retoriku konkurencije, ako je Google bio u potrazi za patentnom municijom protiv konkurencije, mogao ju je nabaviti jeftinije, plaćajući patentne licence, a ne kupujući jednog od najstarijih igrača na području mobilnih komunikacija.