Bug Online

Grafičke kartice iz Nvidijine profesionalne serije Quadro i ATI-jevog pandana FireGL, same po sebi središnji dio svake grafičke radne stanice, tehnološki se vrlo malo razlikuju od mainstream kartica baziranih na istom grafičkom čipu. Strahovita optimizacija za CAD/CAM i sve ostale aplikacije bazirane na sučelju OpenGL prvenstveno se postiže drastičnim zahvatima na firmwareu i driverima, nerijetko pisanim isključivo za postizanje maksimalnih performansi u točno određenom softverskom rješenju tog tipa (AutoCAD, Catia, Pro/ENGINEER, SolidWorks i ostali).
Nadalje, u usporedbi s grafičkim karticama za “klasična” računala, serije Quadro i FireGL razvijaju se bitno sporije. Logika je sljedeća - da bi se neki čip upotrijebio kao baza za profesionalni grafički sustav, izrazito je važno da se može smatrati tehnološki očišćenim bolesti koje redovito nove generacije čipova neposredno nakon što se tržištu.
Sav taj luksuz nosi odgovarajuću cijenu - konkretno, profesionalna grafička kartica stoji otprilike trostruko više od ekvivalentne (i, kao što smo već spomenuli, tehnološki gotovo identične) mainstream kartice - no silna optimizacija drivera i općenito izrazito visoka razina korisničke podrške beneficije su koje korisnicima CAD/CAM aplikacija ne ostavljaju mnogo izbora. Osim toga, u profesionalnom radnom okruženju grafičke radne stanice u vrlo kratkom periodu isplate svoju cijenu.
Premda je sasvim apsurdno tražiti pobjednika u izravnoj usporedbi stolnih i prijenosnih grafičkih radnih stanica, iz očitog razloga što prve podrazumijevaju velik, kvalitetan i u domeni profesionalne grafike apsolutno nezamjenjiv monitor, dok su potonje osuđene na ugrađene zaslone, svakako je zanimljivo pozabaviti se analizom korelacije ovih dvaju univerzuma. S tim na umu, testirali smo dvije HP-ove grafičke radne stanice, xw4600 i xw8400, Dellov Precision M6300 i najveći ThinkPad u povijesti ovog slavnog branda - model W700. Sva četiri uređaja opremljena su nekom varijantom Nvidijinog grafičkog procesora Quadro FX.
Rezultati testiranja potvrđuju teorijsku stranu priče. Mobilne profesionalne grafičke kartice po pitanju performansi ne zaostaju drastično za stolnim pandanima jer velika tehnološka razlika među njima ne postoji. Ostali aspekti, poput performansi procesora, radne memorije i diskova, prostora za proširivost i famozne ergonomije na strani su stolnih računala, no iz svega zajedno važno je izvući zaključak da mobilne grafičke stanice svakako imaju svoj smisao i primjenu - za mnoge korisnike ne samo u trenucima kad nisu na radnom mjestu, već kao trajna rješenja.