Bug Online

Backup je stavka u poslovanju IT-a koja ima najbolje šanse da bude podcijenjena – a čak i tamo gdje nije, mogu postojati problemi u planiranju i izvođenju. Kako su standardan medij za pohranu backupa još uvijek trake, dodatnu opasnost uvodi pogrešno rukovanje trakama (kriva "rotacija" po danima, tjednima...) ili čak izbjegavanje (po principu "sutra ću"). Neki od ovih problema su upravo na listi onih koje rješava HP-ova serija D2D backup uređaja, gdje oba slova D mogu mirno značiti "disk".
HP-ov vrlo tehnički nazvan D2D2502i je NAS datotečni server s jednim neobičnim dodatkom: može glumiti tračni uređaj preko iSCSI-a. S hardverske strane, ovaj model (jedan od nekoliko s različitim kapacitetima koje HP nudi) je praktički običan COTS server veličine 1U koji sadrži četiri diska od 500 GB u konfiguraciji RAID 5, s nedefiniranim ali jednako standardnim ostalim komponentama, uključujući i gigabitne Ethernet portove za iSCSI. Softverska strana je zapravo središte uređaja i ono što ga čini posebnim. Ovdje se bez skrivanja radi o Linuxu koji nakon podizanja nudi rudimentarnu konzolu za konfiguraciju mrežnih sučelja, a sve ostale konfiguracijske i upravljačke radnje izvode se putem web-sučelja – što svakako pozdravljamo (gledajući postrance u smjeru IBM-ovog storagea...).

Backup na dva načina
U najjednostavnijoj konfiguraciji, D2D server može biti običan datotečni poslužitelj putem protokola NFS i CIFS. U ovom slučaju korištenje je vrlo nekomplicirano i praktički uključuje samo definiranje shareova i prava pristupa. Ako se koristi NFS, prava se odnose na mrežne klijente koji pristupaju, a za CIFS je moguće definirati korisničke račune ili ih preuzeti s Active Directory servera. Pristup uređaju nakon toga je vrlo neproblematičan i ponaša se očekivano.
Drugi način korištenja D2D servera je kao virtualna biblioteka traka (na engleskom je puno prirodniji izraz virtual tape library – VTL). Ovo je pak točno ono što biste očekivali s obzirom na naziv: server se može konfigurirati tako da klijentima nudi iSCSI uređaje (tj. LUN-ove) od kojih svaki može glumiti različiti model uređaja za tračni backup. Kompleksnost ove emulacije je moguće namjestiti pri kreiranju virtualnog uređaja i seže u rasponu od "običnih" uređaja s jednom trakom, generacije LTO-2 do LTO-5, do različitih autoloadera i pravih biblioteka s do 48 simuliranih traka. Granice su postavljene na broj simuliranih traka i broj konfiguriranih virtualnih uređaja i u testiranom modelu iznose 192 trake i 20 uređaja (uključujući i NFS / CIFS shareove).

Doslovna emulacija traka
Ideja iza emulacije tračnih uređaja za backup je uklapanje u postojeće mehanizme i procedure backupa koje postoje u ciljanim okruženjima. Ako iz bilo kojeg razloga više ne bude praktično koristiti trake – tu su D2D uređaji da preuzmu posao. Naravno, ovo je pod uvjetom da originalna instalacija koristi iSCSI za pristup tračnim uređajima (što je ponešto rijetko, ali postoji), odnosno da se koristi Fibre channel i neki od jačih modela D2D servera s odgovarajućom podrškom. Zbog ove namjene, server ciljano implementira strategije backupa koje se oslanjaju na izmjene odnosno rotaciju virtualnih traka te je moguće konfigurirati sheme kao što su na primjer tjedni potpuni backup s dnevnim inkrementalnim backupima za jednu virtualnu traku (i jednog klijenta), ili pak svakodnevni potpuni backup na različite trake. Izbor ovisi o specifičnostima podataka i okruženja u kojem se uređaj koristi.