Bug Online

Lotus je uvijek slovio za softversku kuću koja zna što je suradnja i kako napraviti softver kojim će je omogućiti. U današnje doba već odavno zastarjeli buzzword „groupware“ nastao je upravo u Lotusovoj kuhinji. No, kako već rekosmo, danas je došlo neko novo vrijeme sa svojim buzzwordima. Jedan od najkorištenijih (a možda bi bilo ispravnije reći najzlorabljenijih) je zasigurno Web 2.0. U proteklih nekoliko godina, otkako ga je Tim O'Reilly skovao, pod njega su horde marketingaša, novinara i blogera pokušale proturiti više raznorodnih stvari nego što salesmani proturaju pod sinergiju.
Bespredmetno bi bilo još jednom definirati Web 2.0, tim više što, kao i uvijek kad je IBM u pitanju, većinu pojmova iz vanjskog svijeta valja definirati kroz njihovu ulogu u poslovnome svijetu. Dakle, Web 2.0 preslikan na poslovni svijet jest Enterprise 2.0. Ako je osnovna premisa Weba 2.0 „web kao platforma“, onda bismo u Enterprise 2.0 to mogli prevesti kao "koristi web kao platformu da bi radio bolje brže i produktivnije". Od parole do stvarnosti put može biti krivudav i dug. Ipak, zapitate li se ikad, kad vam je potrebna neka informacija značajna za posao, je li vam lakše pronaći je unutar korporacijskog informacijskog sustava ili na Internetu? Ako biste npr. radili u Motoroli, na raspolaganju bi vam bilo 17 TB kolaboracijske infrastrukture. Tagirane i pretražive.
Wiki, blog, digg... Čuli ste zasigurno za to sve. Nisu li vam prve asocijacije uz te pojmove „neozbiljno“, „neobavezno“, skoro „igra“. IBM, tvrtka kojoj su košulja i kravata gotovo pa zaštitni znak, upustila se u poduhvat spajanja tih wikija, blogova i sličnog s ozbiljnim poslovanjem. Pogledajmo kako...