Bug Online

Poslužitelji veličine 2U predstavljaju dobar kompromis između zauzetog prostora i mogućnosti koje su dostupne. Iako sa svojim manjim srodnicima u pravilu dijele čipset i popratnu elektroniku, za razliku od njih dozvoljavaju puno više proširenja. Danas već uobičajeno Intelovo rješenje s čipsetima iz serije 5000 podržava veliku količinu procesne snage te je šteta ne iskoristiti ove mogućnosti s dodatnim proširenjima.
IBM-ov poslužitelj na testu je x3650, koji smo dobili s jednim četverojezgrenim procesorom. Matična ploča je temeljena na varijanti čipseta 5000P, a podržava maksimalno dva procesora, čime se broj logičkih procesora može bez problema kasnije podići na osam. Ovaj poslužiteljski čipset podržava sve generacije procesora 5000, uključujući i danas ponešto zastarjelu generaciju 50xx koja umjesto većeg broja jezgri podržava hyperthreading. Testirani procesor je najslabija varijanta Intelovog četverojezgrenog procesora, Xeona 5310, i radi na svega 1,6 GHz. Ova kombinacija broja jezgri i radnog takta zapravo pogoduje zadacima koji se velikim dijelom mogu paralelno izvoditi, a da ne ovise puno o procesnoj snazi (kao što je Sun lijepo demonstrirao procesorom Niagara). Ova varijanta procesora koristi brzinu sistemske sabirnice od efektivno 1 GHz, dok brže varijante uključuju pune mogućnosti čipseta i brzinu sabirnice od 1,3 GHz.
Poslužitelj podržava ugradnju do 12 memorijskih modula vrste FBDIMM, do maksimalno 48 GB memorije. Podržana je DDR2 memorija do brzine 667 MHz te danas uobičajeni mehanizmi zaštite od pogrešaka u memoriji (mirroring, sparing), ali ne i oni napredniji (po svemu sudeći nedostaje podrška za scrubbing).