Bug Online

IBM-ov x3650 široko je poznat i korišten model servera koji je svoje mjesto zaslužio zbog dobrog dizajna i pouzdanosti, žrtvujući možda malo bleeding-edge funkcionalnosti u korist puno veće stabilnosti. Gledajući povijest opisa u Mreži, nove su generacije servera vjerno stizale svake godine, donoseći osvježenja stalnog tehnološkog napretka. Kao i s prijašnjim generacijama ovih servera, najnovija ponovno donosi barem jednu premijeru na testu: šesterojezgrene Xeone u najjačoj inačici – X5680 na 3,33 GHz.

Nehalemi su čvrsto zauzeli svoje mjesto na tržištu i danas se sigurno više ne može reći da ima ikakvog smisla za nove projekte naručivati starije procesore (generacije Harpertown 54xx ili ranije). S novim procesorima, naravno, slijede i nove matične ploče i memorije. U prvom je slučaju ovo logično jer su Nehalemi uveli novu varijantu sistemske sabirnice koja se konačno (AMD je ovo napravio davno) odmakla od koncepta zajedničkog FSB-a (front-side bus) i uvela QPI (QuickPath Interconnect) – izravnu point-to-point vezu između procesora te između procesora i čipseta. U slučaju memorije nije sasvim jasno zašto je napušten FB-DIMM, koji je obećavao veću skalabilnost pomicanjem dijela funkcionalnosti s memorijskog kontrolera (koji je sada dio CPU-a) na same memorijske module te (u teoriji) manju osjetljivost na detalje implementacije memorije na samim modulima, ali vjerojatno je dobar dio razloga bio neuspjeh Intela da zainteresira druge proizvođače procesora za ovu nešto skuplju i topliju tehnologiju.

IBM-ov novi server došao je konfiguriran s popunjenim jednim procesorskim socketom (od dva) te s tri memorijska modula od po 8 GB (od maksimalnih 18). Već uobičajeno, nije moguća svaka kombinacija brzine, veličine i vrste memorije, ali ovo su već detalji implementacije. Maksimalna je količina memorije koju server može primiti sasvim pristojnih 192 GB.

Konačno i SSD-oviU vrijeme kada se SSD-ovi za desktop računala mogu nabaviti po cijeni od približno 900 kn za 40 GB treba ozbiljno razmotriti korištenje SSD-a i za servere. IBM-ove OEM uređaje isporučene s testiranim serverom proizvedeo je STEC, tvrtka koja je praktički nastala samo radi proizvodnje raznih varijanti SSD memorije. Radi se o uređajima koji se, kao i za sada većina SSD-ova, spajaju sučeljem SATA-2, veličine 45 GB. Kada se usporedi s veličinama klasičnih diskova, ovo može izgledati vrlo malo, no u prilog im ide puno toga. Ako ništa drugo, treba se sjetiti da su sve donedavno diskovi brzine okretaja 15.000 rpm, koji su danas i do nekoliko redova veličine sporiji od najbržih SSD-ova, bili još i manji.

O ogromnim dobicima u performansama koji se mogu postići korištenjem SSD-ova napisano je i izgovoreno puno toga, a mi to možemo samo potvrditi. Da bismo ilustrirali o koliko se dramatičnim razlikama ovdje radi, napravili smo za ove stranice malo neoubičajeniji test performansi – OLTP test baze podataka PostgreSQL na jednako konfiguriranim RAID-1 poljima od dva SSD-a i dva klasična diska brzine 7.200 RPM. Veličina testne baze bila je konfigurirana na način da bude veća od dostupne memorije te se tako praktički sve performanse premještaju u domenu diskova, a rezultati oslikavaju broj operacija u sekundi (IOPS) testiranih uređaja.

S druge strane, još se uvijek radi o tehnologiji koja je dovoljno nova da postoji strah od problema. U nekim je slučajevima ovaj strah opravdan jer nije poželjno pohraniti kritično važne podatke na medij za koji se još ne zna buduće ponašanje. Osim ograničenog broja pisanja po mediju, tu je još i problem interne fragmentacije flash memorije koja može (ali ne mora) dovesti do znatnog pada performansi tijekom intenzivnog korištenja. Preporuka za sada bila bi: treba koristiti radi performansi, ali najbolje je preventivno svake godine zamijeniti uređaje novima.

Proširivost i pouzdanost

IBM-ovi x86 serveri već su neko vrijeme u tranziciji prema načinu podizanja sustava EFI (extensible firmware interface) s funkcijom koja zamjenjuje klasični BIOS. Po svemu sudeći, EFI će se zbog brojnih poboljšanja rabiti sve više, ali za sada izgleda da je jedna posljedica EFI-ja mnogo dulje vrijeme podizanja sustava.

Server podržava proširenje putem četiri PCI-E utora brzine x8, ali različitih dimenzija, malen broj USB portova (po dva s prednje i stražnje strane, jedan interni za VMware ili sličnu namjenu) i velik broj mrežnih portova – čak šest. Ovo ima smisla samo u nekoj naprednoj konfiguraciji kao što je agregacija propusnosti ili podjela na velik broj VLAN-ova, no bez obzira na sve, lijepo ih je vidjeti na serveru jer danas postoji velika šansa da će biti dobro iskorišteni.

Inačica servera na testu došla je u konfiguraciji za 2,5" diskove, što je danas sasvim standardno, osobito za SSD-ove, te omogućava veću gustoću, što je uvijek poželjno. Interno hlađenje servera izvedeno je s velikom pažnjom i dediciranim ventilatorima za svaku grupu komponenata.

Osvježenje tehnologija u novoj je inačici servera dobro došlo te govori o smjeru u kojem će se kretati serveri u budućnosti – sve više procesorskih jezgara, sve više SSD-ova i memorije te ukupne performanse koje su donedavno bile nezamislivo dobre.