Bug Online

Prvi zaljevski rat, vođen 1991. godine, označio je kraj razdoblja velikih, teško naoružanih vojski industrijskog doba. Usporedno s nestankom ruskih oklopno-mehaniziranih grupa gasili su se NATO-vi korpusi i armije. Danas je najvažnije reagirati na krizu što prije i na udaljene dijelove svijeta poslati snage za brzo djelovanje koje mogu smiriti krizu unutar 30-60 dana. Više nema vremena za čekanje po šest mjeseci dok se na krizno područje brodovima i željeznicom razmještaju teške snage, kao što je to bio slučaj u Prvom zaljevskom ratu.
U nemogućnosti brzog razmještaja teških snaga, SAD se ovih godina suočava s tzv. "strategijskom dilemom": kakve snage poslati, a da se one mogu uspješno suprotstaviti mogućem širokom spektru prijetnji - od teških oklopno-mehaniziranih snaga potpomognutih jakim zrakoplovstvom do lako naoružanih, ali zato vrlo pokretljivih i fleksibilnih gerilaca. Kako pokazuju dosadašnja iskustva, to nije moguće bez korijenite promjene organizacije i doktrine oružanih snaga. Sve to mora pratiti i tehnološki skok, koji se trenutno uvodi kroz program "borbenih sustava budućnosti" (engl. Future Combat Systems, FCS).

Panta rei …
Kraj "hladnog rata" stvorio je sasvim novu vojno-sigurnosnu paradigmu, koju su američki teoretičari (William S. Lind i dr.) sistematizirali kao "četvrtu generaciju ratovanja". Za razliku od prethodnih generacija, kada su nacionalne države organizirale rat i upravljale oružanim snagama, sada su to u sve većoj mjeri dobro ustrojene i ideološki ujedinjene mreže, koje nisu ograničene državnim granicama i postojećim institucijama. Granica između rata i mira toliko je zamućena da se pojavio pojam "konflikt" koji označava neko međustanje između njih. Također, danas je vrlo teško povući jasnu granicu između politike i ratovanja, bojišnice i pozadine, boraca i neboraca…