Bug Online

Iako kolumnisti Buga i Mreže koji pišu s one strane Atlantika znaju prilično kritično govoriti o svojoj digitalnoj svakodnevnici, može se reći kako je u Hrvatskoj stvoren dojam o Americi kao digitalnom raju u kojem se povoljno na bilo kojem mjestu može dobiti izvrsna brza internetska veza po odličnoj, tj. niskoj cijeni u bilo kojem trenutku.
Tako i jest, u urbanim dijelovima velikih gradova ili tehnološkim centrima; no SAD se ne sastoje samo od velikih gradova, a Silicijska dolina nije iza svakog brda.
U drugom dijelu prošle godine objavljeno je iznimno zanimljivo istraživanje Interneta u SAD-u pod nazivom Broadband Reality Check II. Podnaslov koji u slobodnijem prijevodu glasi Istina iza američkog digitalnog opadanja sam po sebi govori da nije sve kako se na prvi pogled čini. Istraživanje je vrlo zanimljivo i za one izvan SAD-a, jednostavno zato što su neki komercijalni razlozi vezani za (ne)uvođenje brzih digitalnih veza globalno primjenjivi, tako da možemo dobiti naznake kako će se razvoj internetskog pristupa, posebno brzih veza, odvijati u narednih par godina i kod nas.

Zaostajanje SAD-a
Mada je Internet generalno američki izum (vojna mreža ARPANET koja je proradila 1969. godine), Amerika nije uspjela ostati vodeća država na polju internetskih veza; svega trećina kućnih priključaka pripada u kategoriju brzog Interneta (broadband), trećina Amerikanaca se još uvijek spaja dial-up vezom (dakle modemom!), a trećina i nema priključak na Internet. Po penetraciji brzog Interneta Sjedinjenje Države su danas na 16. mjestu u svijetu. Tko vodi? Uglavnom dalekoistočne države. Amerikanci se žale kako u odnosu na korisnike brzog Interneta u Japanu plaćaju uslugu u prosjeku dvostruko više, uz 20 puta sporiju vezu. Dakle, koga zanima 100-megabitni kućni priključak za sitnu lovu, pravac Japan, ali nemojte se žaliti što je manje-više sve ostalo skuplje nego bilo gdje drugdje u svijetu…