Bug Online

Možda se zapravo nikada i niste zapitali gore spomenuto pitanje, no ono je u svom engleskom obliku “where the Internet lives” (neki će se prisjetiti epizode SouthParka “Over Logging”) zapravo moto jedne neobične tvrtke, odnosno jednog gotovo neprimjetnog dijela slagalice koja nam omogućuje sve ove blagodati koje jednim imenom zovemo Internet (makar ne bili sigurni piše li se on velikim ili malim početnim slovom). Dakako, službene će definicije reći da Internet živi svugdje, odnosno na svakom čvoru i svakom mjestu gdje pojedino računalo ima (ne nužno javnu) IP adresu i može komunicirati s bilo kojom točkom na planeti gdje također postoji računalo, telefon ili vešmašina koja također ima IP adresu.
No ako sa svojeg računala pokrenete nekakav traceroute (pathping ili tracert ako ste na Windowsima), češće nego rjeđe, u imenima čvorova kroz koje vaš paket prođe, spominjat će se Frankfurt, Amsterdam, London, New York, San Jose.
Ma kojeg operatera u Hrvatskoj koristili, gotovo svaki će vam prvi inozemni korak biti u Beču, koji je za Internet u Hrvata od početaka bio polazna točka prema svijetu (od 17. studenog 1992., kada je spojen prvi 64 kbps vod od CARNeta do univie.at, odnosno Bečkog sveučilišta).
Danas zapravo gotovo svi telekom operateri u Hrvatskoj svoje potrebe za internetskim kapacitetom zadovoljavaju u Beču, a većina tog posla obavlja se u halama nekadašnje tvornice ELIN (Austrijskog ekvivalenta Končaru koji je doživio još goru sudbinu jer su razne dijelove Elina pokupovale raznorazne kompanije, pa Elin danas ni ne postoji kao takav iako se ponovno pojavio u obliku Siemensovog spin-offa za upravljanje zgradama) u 21. okrugu, u nečemu što se zove Interxion Vienna kolokacijski centar.
Nakon Beča, sljedeća nama interesantna točka jest Frankfurt Kleyerstrasse, kamo samo veći i jači operateri potežu iz Hrvatske jer je ondje Internet nešto jeftiniji, a mogućnosti spajanja govornih interkonekcija malko veći jer su prisutni mnogi drugi operateri. Ipak, Frankfurt ima svojih problema, o kojima ćemo nekom drugom prilikom.

Interxion (Vienna)
Interxion je u osnovi nizozemska tvrtka, nastala 1998. godine, koristeći dot-com boom krajem prošlog stoljeća (kako li to zvuči), iz sredstava investicijskih fondova i raznih (ne-telekomunikacijskih) investitora te je do danas ostala neutralna prema bilo kojem velikom svjetskom telekom operateru, što mu je temeljna i prednost (neutralnost znači da ih zapravo ne zanima tko se s kime spaja i zašto, što nije slučaj kada se kolocirate kod drugog operatera).
Danas je riječ o 24 kolokacijska centara širom Europe koja imaju oko 40.000 m2 prostora za smještaj opreme. Kako je Interxion krenuo iz Nizozemske, tako se ondje nalazi 6 centara različite veličine (tri u Amsterdamu, dva na Schipholu i jedan u Hilversumu), dok su ostali razbacani od Dublina do Stockholma, odnosno od Madrida do Beča.
Interxionovi pogoni vjerojatno nisu najveći u Europi, no Interxion je najveći europski neovisni (znači: koji nije vezan ni uz jednog operatera) pružatelj kolokacijskih usluga, što je značajna prednost.
Osim Interxiona, usluge kolokacije u Beču nude i drugi, od T-Coma i Telekoma Austrije preko raznih većih i manjih operatera, do Austrijskih željeznica (odnosno njene telekomunikacijske tvrtke OeBB Telekom), no Interxion je nekakav razuman omjer cijene i kvalitete (value for money). Naime, iako nije riječ o nekom ultra-high-tech mjestu (kao T-Comov centar u Beču), cijene su povoljne, a u Interxionu su prisutni svi – i veliki i mali operateri, dok su ovi high-end centri rezervirani i za high-end korisnike i incumbent operatere, kojima je često važnija forma od sadržaja. Za nas sve ostale, tu je Interxion.