Bug Online

Automatizacija, u bilo kojoj industriji, obično se povezuje s maksimiziranjem djelatnosti, smanjenjem troškova i ostvarivanjem većeg profita, pa ništa drugačije nije ni u IT-u. No za razliku od, recimo, automobilske industrije gdje su roboti koji slažu automobile vidljivi, u informatici se automatizacija često sastoji od opskurnih stvari često sakrivenih od krajnjih korisnika. U Iskonu su odlučili da će njihov sustav automatske konfiguracije i praćenja CPE-a (Customer Premises Equipment) biti nevidljiv, no korisnici će na kraju itekako osjetiti da stvar funkcionira.

Prvi na tržištu
Makar se na spomenutoj automatizaciji radi još od 2005. godine (kad je Iskon bio prvi alternativni ISP koji je krenuo s uvođenjem DSL-a), kompletan projekt je konačno implementiran prije par mjeseci. U druženju s iskonovcima, Matijom Matijevcem (network management & planning department) i Mariom Vojvodom (tehnički direktor), saznali smo više o ponudi njihovog sustav automatizacije te kako se njihova kompanija igrala ludog znanstvenika.
Prije tri godine počeli su razmišljati o uvođenju sustavu automatske konfiguracije i praćenja, no prvi veći pomak napravljen je tek godinu dana kasnije - tada su uveli Motiveov HDM (Home Device Management), provisioning-sustav koji danas koriste kao aktivacijski portal. Kako kažu, odabrali su ga jer je praktički jedini imao server koji je zadovoljavao TR-069 (Technical Report 069 - skup tehničkih specifikacija nazvanih CPE WAN Management Protocol).
No cilj nije bio samo implementirati provisioning-sustav nego ga automatizirati, tj. napraviti zero touch sustav koji će sve sam odraditi bez potrebe uplitanja tehničkog osoblja. Stvar, koja danas radi, izgleda jako jednostavno - korisnik dobiva CPE ravno iz skladišta, uključi ga, spoji potrebne kablove i pričeka nekoliko minuta dok uređaj obavi svoje te je nakon toga spreman za korištenje.
Tehnička strana posla zapravo je jako komplicirana i zbog same ideje, pričaju iskonovci, naime proizvođači opreme su ih čudno gledali; kako bi sustav mogao odraditi sve što treba, trebalo je osposobiti same CPE-ove da odrade dio posla (npr. moralo se omogućiti automatsko mijenjanje određenog dijela firmwarea), rodila se problematika oko usklađivanja koraka na HDM-u, a na kraju krajeva i DSLAM-ovi su morali podržavati identifikaciju svake parice.
Početni tim koji je radio na tome imao je 15-ak ljudi jer se istovremeno radilo na više strana - od testiranja opreme i budućih tehnologija (VoIP, IPTV...), menadžmenta platforme - no oko HDM-a je radila manja skupina od pet ljudi, s tim da je čisto na HDM-u (skripte, automatizacija i slično) radilo samo dvoje.