Crtice iz središta informatike
- autor Krešimir Pavić
- sri 20.1.2010
- 20:11
Zadnjih godina prošlog stoljeća informatički svijet u Europi i Sjevernoj Americi zadesio je bauk Indije. Mnogi su IT poslovi jednostavno i bez milosti prebačeni na potkontinent. Brzina rasta indijskog IT tržišta hranila je katastrofična predviđanja da će se sve tamo preseliti i više ništa neće ostati gdje je bilo. Naravno, to se nije dogodilo, no da je indijsko IT tržište, koje uključuje i BPO (engl. Business Process Outsourcing), preuzelo i zadržalo puno poslova sa Zapada - neki bi rekli, i previše - ostaje činjenica. Za ovakav uspjeh trebalo je puno više vremena i truda nego što se obično misli.
Temelji su postavljeni u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, kada je središnja država pokrenula veliki program obrazovanja kojim je htjela preobraziti svoju, do tada pretežno agrarnu ekonomiju. Nakon dvadesetak godina broj visokoobrazovanih ljudi dovoljno je porastao te je sve bilo spremno za nove korake. Tipične pozitivne predrasude o Indijcima, na primjer da su odlični matematičari, indijska je vlada htjela iskoristiti za brzi priključak uz tada galopirajući informatički vlak. Ostale komparativne prednosti (rašireno poznavanje engleskog jezika, velika brojnost stanovništva i niske nadnice) dodatno su joj išle na ruku.
Ključan sastojak
Ipak, još je nedostajao jedan važan sastojak za konačni uspjeh. Trebalo je privući strane kompanije koje bi svojim znanjem i investicijama stvorile ni iz čega respektabilnu IT industriju. Sve je to napokon učinjeno 1991. godine, kada je ustanovljena državna agencija pri Ministarstvu komunikacija i informatičkih tehnologija zadužena za implementaciju i kasniji nadzor softverskih tehnoloških parkova (engl. Software Technology Park, dalje u tekstu STP).
STP je originalno indijska tvorevina u kojoj je stranim kompanijama koje proizvode softver ili pružaju vezane usluge omogućeno osnivanje podružnice s ogromnim povlasticama. Zahtjevi koje su kompanije unutar STP sheme morale ispuniti prvenstveno se odnose na izvoznu orijentiranost, tj. samo se 25% softvera smije prodavati u Indiji, što uključuje i profesionalne usluge (on-site rad konzultanata ili drugih stručnjaka), a sve ostalo mora biti prodano na vanjskom tržištu. Minimalna vrijednost prodaje iznosi 250.000 američkih dolara. Povlastice koje tvrtke ostvaruju izuzeci su od poreza na dobit (može iznositi i do 48%), mogućnost ostvarivanja 100% vlasništva na takvim kompanijama (možda zvuči čudno, no u nekim se državama za strane investicije zahtijeva da i domaća kompanija ima određeni postotak vlasništva), mogućnost bescarinskog uvoza sredstava itd.
STP sheme su doživjele eksponencijalan rast gledano po broju zaposlenih i uključenih stranih poduzeća. Kada čujete da neka zapadna kompanija ima svoju podružnicu u Indiji, onda je ona smještena unutar STP-a. STP shema je izvorno zakonom planirana na rok od 10 godina koji je trebao završiti 2009. Zbog nadolazeće je ekonomske krize i dobrih iskustava prošle godine zatražen još jedan period od 10 godina u kojem bi isti zakon vrijedio, no Ministarstvo financija je za sada dopustilo samo produžetak od godine dana. Prema trenutnom stanju, STP-ovi službeno nestaju 31. ožujka 2010. i bit će zanimljivo pratiti daljnji razvoj.
izdvojeni tekstovi - veljača 2010.
Oleg Maštruko
Ljudi i brodovi (i oglasi na netu) sri 20.1.2010
Prognoze za 2010. godinu
IT na putu iz krize sri 20.1.2010
iRIS radiološki sustav
Informatizirana radiologija sri 20.1.2010
Matko Botinčan, dobitnik Gatesove stipendije za doktorat
Matematika i informatika, dva stara druga sri 20.1.2010
Oglašavanje na Internetu
Kralj je mrtav, živio kralj! sri 20.1.2010
Microsoft Deployment Toolkit 2010
Nužan alat sri 20.1.2010
SQLAlchemy
Python i kamen mudraca sri 20.1.2010
EGNOS
Nova nebeska navigacija sri 20.1.2010
Kako napisati dobar bug report?
Raportiranje po špranci sri 20.1.2010
IT suradnja s Indijom i Indijcima
Crtice iz središta informatike sri 20.1.2010
Novi Zakon o elektroničkim medijima
Sloboda, ali i oprez sri 20.1.2010
















