Bug Online

Gabrić je među prvima, što se tiče IT firmi u pretežno hrvatskom vlasništvu, uveo praksu objavljivanja poslovnih rezultata svakih pola godine, proširio je portfelj usluga i broj partnera, a između gomile posla i službenih putova nađe vremena za koncerte, ali i za ovaj intervju.

Spomenuo si da si se upravo vratio s puta iz Londona. Treba li ti kakva priprema?
Ne treba. Pripremio sam se. Pogledao sam prethodne intervjue u Mreži, a i inače čitam Mrežu i pratim što su kolege iz drugih firmi izjavili u intervjuima. To je dosta šaroliko, od jako otvorenih stavova, do korporativnih poruka. U vašim intervjuima se dobro može vidjeti tko se kako osjeća. Osjeća li se samosvojno ili se smatra predstavnikom nekog sustava pa govori ono što mu sustav, u pozitivnom smislu, nalaže.

Kako se ti osjećaš?
Samosvojno.

Ali ipak si mislio na ovaj intervju, koji je po definiciji „jedan na jedan“, pozvati suradnike.
To je također odlika samosvojnosti. Puno je teže otvoreno razgovarati pred suradnicima nego samo s tobom. U mnogim kompanijama stalno navode timski rad, a ne provode ga. Zapravo, poslovni sustav proklamira ono čega se ne drži. Kao u socijalizmu, kad su svi govorili: „Rad je osnovna vrijednost“, a nitko nije ništa radio. Tako i velike korporacije imaju propisane neke norme ponašanja kojih se ne drže. Ako hoćeš znati što ne valja u nekoj velikoj firmi, pogledaj u njihove materijale, osobito pod stavkom „interna kultura“. Sve što tamo piše - to oni nemaju.