Bug Online

Glavna je motivacija za puštanje u pogon 802.11a bežične mrežne opreme jasna - omogućiti pouzdaniji rad WLAN mreže zadržavajući maksimalnih 54 Mbps, odnosno realnih 20-ak Mbps koji se postižu i sa sveprisutnom 802.11g WLAN opremom. Osim što je zbog radne frekvencije od 5 GHz daleko iznad zagušenog 2,4-gigahercnog spektra, 802.11a je i puno otporniji na i RF interferencije koje muče potonji. Naime, osim što se na 2,4 GHz u poslovnim središtima gradova morate boriti za ograničen broj kanala za emitiranje i gubiti na propusnosti zbog kolizije paketa, frekvenciju 2,4 GHz koriste i drugi uređaji. Krenemo li od najbezopasnijih - Bluetootha u mobitelima i bežičnim tipkovnicama/miševima - ka puno zloćudnijim smetalima kao što su mikrovalne pećnice, bežični telefoni i baby monitori, svi oni u određenim okolnostima u većoj ili manjoj mjeri uzrokuju RF interferencije na 2,4 GHz.

Pouzdanost na poslu

Ako su prednosti selidbe na 5 GHz tako jasne same po sebi, zašto je 802.11a oprema u deset godina na tržištu osjetno slabije zastupljena u odnosu na 802.11b/g rješenja? Nije riječ samo o situaciji na hrvatskom ili europskom tržištu - 802.11a je najviše zastupljen u SAD-u, ali i ondje pretežno u korporativnom okruženju.

Nekoliko je glavnih razloga za ovakvu situaciju: sporo početno lansiranje na tržište i problemi s prvom generacijom opreme te viša cijena od 802.11b te (kasnije i ipak u manjoj mjeri) 802.11g opreme, ali i manji domet 802.11a u odnosu na 802.11b/g. Sadašnjoj zastupljenosti bežičnih standarda u Europi dijelom je doprinijelo i sporo odobravanje standarda 802.11a u zemljama EU, a samim time i kod nas.

Također, u hrvatskom su slučaju značajniji problemi sa zagušenjem 2,4-gigahercnog spektra počeli tek s povećanjem broja korisnika DSL-a koji od svojih ISP-ova s priključkom dobivaju i 802.11b/g WLAN routere. Naime, nije riječ samo o kućanstvima - DSL je dobro rješenje i za manje tvrtke, urede ili poslovnice kojima je potreban pristup Internetu, a koje je moguće uvesti uz minimalan trošak, a i u korištenju je jeftinije od zakupa stalne veze. Problem je dodatno izražen unutar velikih poslovnih zgrada ili u situacijama kada su u nekim hrvatskim gradovima defaultni stakleni poslovni neboderi zamalo slijepljeni jedan na drugi.

Raj ili pakao opreme?

Naravno, koliko je 2,4-gigahercni spektar iskoristiv ovisi o konkretnoj lokaciji i situaciji unutar tvrtke - sretniji nemaju potrebe razmišljati o prelasku na 802.11a. No i njih će radovati činjenica da je s klijentske strane podrška za 802.11a puno raširenija nego prije - barem kada je riječ o tvrtkama s velikim udjelom prijenosnih računala, kod kojih već godinama većinske Intelove platforme dolaze s podrškom za 802.11a (između ostalog).

Naime, još je sredinom 2004 godine Intel u svojoj platformi Centrino s integriranom mrežnom karticom PRO/Wireless 2915ABG uveo podršku za 802.11a u prijenosnike. Svaka sljedeća, novija generacija bežičnih mrežnih kartica u prijenosnicima također podržava 802.11a: PRO/Wireless 3945ABG i 4965AGN, WiFi Link 5100/5300/5150/5350.

Potonje najbolje oslikavaju suvremeni multi-band pristup podršci za različite bežične mrežne standarde - naime, osim što podržavaju 802.11a/b/g/n (dakle rade na 2,4 GHz i 5 GHz), WiFi Link 5150/5350 podržavaju i WiMAX standard koji pak koristi frekvenciju 2,5 GHz.

Naravno, niti je Intel usamljen u ovoj praksi ugradnje podrške za 802.11a/b/g/n u suvremenim prijenosnicima, niti je samo kod prijenosnika tako lako s klijentske strane prijeći na 802.11a. Doduše, investicija u 802.11a WLAN karticu za stolno računalo ipak je malo trnovitije pitanje: ponuda bežičnih mrežnih kartica (najčešće USB) na tržištu je baš zbog raširenosti na prijenosnicima relativno malena, a ni cijene im nisu zanemarive. Naime, dok se PCI/USB kartice s podrškom za 802.11g mogu naći već za stotinjak kuna, PCI/USB karticama s podškom za 802.11a cijene su u prosjeku 3 - 4 puta veće.