Bug Online

Da moramo izabrati primjer idealnog hrvatskog startupa, Infinum Tomislava Cara nalazio bi se pri samom vrhu liste. Ova tvrtka i njen pokretač jedan su od boljih primjera na kojima bi studenti i mlađi ljudi u Hrvatskoj trebali učiti kako se radi – svjetski.

Tomislav Car suosnivač je tvrtke koja se bavi proizvodnjom raznog softvera za Internet, razvojem mobilnih aplikacija i digitalnim marketingom. Tvrtka danas zapošljava više od dvadeset ljudi, a više od pola prihoda stječe izvozom u zemlje regije i šire u svijet. Značajniji rast ostvarili su tijekom prošle godine, otkad se bave dizajnom kompleksnih mobilnih aplikacija za bankarstvo koje je utemeljeno na njihovu vlastitu SmartBanking rješenju. S Tomislavom smo razgovarali o počecima tvrtke, dosadašnjem rastu i vrlo ambicioznim, globalnim planovima.

Kako je sve krenulo? Reci nam nešto o sebi; kako si pokrenuo tvrtku, na čemu ste zaradili prvi novac i tako to.

Iz Karlovca sam, imam 26 godina. Tvrtku Infinum osnovali smo Matej Špoler i ja; sve je počelo još u srednjoj školi, kada smo se više iz hobija i zabave bavili razvojem softvera. Išli smo na razna natjecanja iz informatike koja se uglavnom sastoje od dva dijela – razvoja algoritama i smotre radova koje se sastoje od razvoja konkretnih aplikacija. Na tim smo natjecanjima shvatili da smo bolji u ovome drugome – u samom programiranju i razvoju aplikacija, počevši od samog developmenta, dizajna, pa sve do prodaje i marketinga softverskih proizvoda.

Tako je ispalo da smo već sa 16 godina uspjeli prodati svoju prvu aplikaciju – program za tiskanje svjedodžbi, koji smo prodali školi koju smo pohađali. Na kraju srednje škole napravili smo drugi komercijalni proizvod – aplikaciju za pregled planova hrvatskih gradova na mobitelima. Bilo je to još u doba prije pametnih mobitela. Karte su se mogle pregledavati na vrlo malim ekranima, od samo 176 piksela. Softver je radio brzo i mogao je učitati plan cijelog Karlovca. Softver smo ponudili operaterima telekomunikacija te smo nakon pregovaranja uspjeli dobiti ugovor o redistribuciji naše aplikacije s Vipnetom.

I posao i faks

Nakon toga, obojica smo upisali FER, smjer računarstvo. Međutim, nismo odustali od biznisa već smo svoj softverski startup razvijali usporedno sa studijem. Tada još nismo imali tvrtku. Prvi ozbiljniji novac dobili smo kad smo jednu svoju aplikaciju prodali tvrtki iz Malezije do koje smo došli putem Google Adsa, za pet tisuća dolara – oko trideset tisuća kuna. S tim smo novcem osnovali tvrtku. I kako se kaže – ostalo je povijest.

Unatoč tim prvim poslovnim uspjesima, završetak studija ipak nam je ostao prioritet. Do diplome, do koje smo došli u redovnom roku krajem 2009., polako smo razvijali tvrtku i smišljali nove proizvode, recimo brendirane mobilne igre za PBZ, dvije igre za Duracell itd. te radili razne druge softverske poslove. Zaposlili smo par kolega s faksa i više-manje smo se usmjerili na softver za mobitele. Nije to jedina stvar koju radimo, no time se najviše bavimo. Nekako bi se ono što radimo najbolje moglo opisati kao razvoj softvera i digitalni marketing.