Bug Online

Poznavateljima Kingstonove politike kad je o SSD-ovima riječ ne treba posebno objašnjavati da se iza oznake SSDNow E Series zapravo krije Intelov 2,5-inčni SSD X25-E, na čije kućište tvrtka jednostavno dodaje vlastiti amblem i ubire plodove vrhunskog posla koji je Intel obavio s ovom linijom uređaja. Riječ je o, kažimo to odmah, vjerojatno najbržem SATA2 mediju za pohranu podataka današnjice, tehnologijom i performansama u cijelosti podređenom korištenju u podatkovnim centrima, serverskim salama, radnim stanicama najviše klase i drugim profesionalnim okolinama.

X25-E (E je skraćenica za Extreme, a u istoj se liniji prodaju još modeli M - Mainstream i V - Value) dostupan je u varijantama sa 32 i 64 GB NAND flasha - testirali smo potonju. Spomenuta memorija je SLC (Single Level Cell) tipa, što će reći da svaka ćelija pohranjuje jedan bit informacija i može imati dva stanja (0 i 1). Budući da je nužnost provjere trenutnog sadržaja ćelije temeljna karakteristika tehnologije čitanja i pisanja u NAND flash, jasno je da SSD-ovi sa SLC-om postižu bolje performanse od svoje braće bazirane na MLC-u (Multi Level Cell - dva bita po ćeliji, četiri moguća stanja), pogotovo kada govorimo o brzini sekvencijalnog pisanja i sirovom broju ulaznih i izlaznih operacija koje pritom mogu progurati kroz SATA2 sučelje. Naravno, istovremeno se mnogo sporije troše (deklarirani MTBF Intelovog modela X25-E iznosi 2 milijuna sati), što u smislu profesionalne upotrebe nije za zanemariti.

Stara pedesetica

Za razliku od druge generacije poznatog i priznatog modela X25-M, čiji je MLC NAND flash izrađen u 34-nanometarskom proizvodnom procesu, čipovi modela X25-E proizvedeni su starijom, 50-nanometarskom litografijom. To s tehnološke strane nije problematično, no sadašnjim i budućim korisnicima ovog i drugih Intelovih 50-nanometarskih SSD-ova ipak uzrokuje neugodnosti zbog izostanka podrške proizvođača - o čemu se točno radi, pročitajte u jednom od okvira uz ovaj tekst.

Performanse Intelove 64-gigabajtne zvjerke ispitali smo opsežnom baterijom testova sastavljene od HD Tunea Pro 3.50, PCMarka Vantage aktualiziranog posljednjom zakrpom i odličnog PassMarka 7.0. Cilj nam nije bio samo provjeriti kako se uređaj ponaša u sekvencijalnom čitanju i pisanju podataka, već nas je itekako zanimalo što on može ponuditi po pitanju IOPS-a (Input/Output Operations Per Second) kada mora čitati i pisati datoteke različitih veličina i kako barata zahtjevima većeg broja korisnika u nekolicini tipičnih scenarija.

Testiranju potonjeg namijenjena je PassMarkova sekcija Advanced Disk Test, gdje se mogu odabrati četiri profila s različitim postavkama veličine datoteke i bloka, tipa zahtjeva (sinkroni i asinkroni), postotnog udjela čitanja i pisanja i ostalog - konkretne vrijednosti navedene su u tablici uz ovaj tekst. Od četiri profila - File Server, Web Server, Database i Workstation - samo se potonji bavi scenarijem gdje disku pristupa jedan korisnik. Svaki test izvršava se jednu minutu i u tom periodu se mjeri ukupna količina pročitanih i zapisanih podataka, nakon čega se dobivena vrijednost dijeli sa 60 i izražava u MB/s.

Kako smo na testu imali dva primjerka Intelovog SSD-a, svi testovi sprovedeni su za pojedinačni uređaj, ali i njihovu RAID 0 (stripe) i RAID 1 (mirror) kombinaciju. Za usporedbu je korišten Seagateov 146-gigabajtni Savvio 15k.2 (15.000 rpm), vrhunski mehanički 2,5-inčni SAS disk. Ovaj je s računalom bio povezan preko Marvellovog SAS 2.0 kontrolera, dočim su Intelovi SSD-ovi komunicirali putem ICH10R southbridgea na matičnoj ploči.