Bug Online

Borba za uši korisnika Interneta intenzivna je koliko i borba za njihove oči, a u oba se slučaja industrija zainteresira tek kada sve skupa postane - borba za novčanike. Mada se o distribuciji glazbe Internetom govori obično samo u kontekstu programa za razmjenu poput Kazaae ili već gotovo zaboravljenog Napstera, u ovom području postoje mnogi inventivni “izumi” koji se teško mogu podvesti pod ijednu poznatu medijsku kategoriju, pa time i zakonski regulirati.
Jedan od trenutno jačih buzzworda u svijetu internetskog radija je podcast. Podcast je, ukratko, “obična” radijska emisija snimljena s isključivom nakanom distribucije preko Interneta i slušanja ne uživo preko streaminga, već na MP3 playeru, u vremenu koje odredi sam slušatelj. Podcasta ima zaista svakakvih i pogriješili biste da pomislite da je riječ samo o glazbenim emisijama tipa Top 10 i slično. Možete pronaći dosadne recitale poezije, emisije s političkim analizama, sportske komentare, religijske emisije ili - kako je to običaj na Internetu - nečija nesuvisla brljanja ovaj put izgovorena u mikrofon, a ne zapisana u HTML kôd. Brzo pretraživanje ukazat će na par tisuća dostupnih podcasta.
Podcast može biti tehnički izveden kao obična datoteka za download ili se u naprednijim slučajevima može oslanjati na RSS feed kojim se obnovljeni audiosadržaj automatski dostavlja (“pusha”) klijentu preko Interneta. Klijent u ovom slučaju nije vaše računalo, već MP3 player, recimo iPod, zahvaljujući čijoj je neobjašnjivoj popularnosti u Americi cijeli fenomen i dobio ime.
Nije, naravno, riječ o nikakvoj temeljno novoj tehnologiji. Ako me sjećanje dobro služi, u najranijim godinama Interneta u Hrvata, još prije HPT-ovskog vremena, tamo negdje 1995., Hrvatski radio je u suradnji s Carnetom svakodnevno objavljivao snimku svojih dnevnih vijesti u MP2 formatu za download našim iseljenicima diljem svijeta. Dopuštam da sam pomiješao datume ili formate, ali ne bitno - ispravite me mailom ako se sjećate bolje od mene. Danas bismo to zvali podcastom i bilo bi strašno “trendy”, a tada, prije gotovo deset godina, nije niti imalo posebno ime, niti je itko o tome pisao. Zanimljivo je kako internetsko vrijeme revalorizira neke stare ideje...
Ako je Internet išta pokazao u svojoj povijesti, to je da je tanka linija između potpune marginalije i velikog svjetskog buzzworda, a još tanja između mrežnog sirotanstva i idućeg investitorskog booma dot-coma. Blogovi, primjerice, uza svu halabuku koja se oko njih stvara, tu granicu nikako ne uspijevaju prijeći i postati bilo kakvim vidom profitabilnog biznisa ili ozbiljnog izdavaštva.
Kako to obično biva, odmah se našlo dovoljno proroka koji predviđaju kako će podcasti donijeti smrt običnom radiju, valjda jednako onako efikasno kako su blogovi doveli do smrti tiskanih medija ili internetski video do smrti televizije, DVD-a i videoteka. Lokalnim radiostanicama u Americi, istina, ne ide i prošlih godina i mjeseci mnoge su zatvorene, ali sumnjamo da je za to kriva šačica fanatika podcasta. Možda se njihovim korporativnim oglašavačima nije svidjelo naglašeno desničarstvo radijskih anchora po kojem su lokalne radio stanice u SAD-u poznate?
Vrlo je malo podcasta čiji se broj downloada mjeri s više od tisuću, što znači da je još uvijek riječ o veoma izoliranom fenomenu. Popularne pjesme - bilo da se kupuju legalno ili skidaju peko P2P servisa - downloadaju se u desecima, ako ne i stotinama tisuća komada pa je očito da si krajnji korisnici ipak više vole sami slagati “program” na svojim uređajima za reprodukciju, nego skidati kompletne emisije.
Ima li u podcastingu barem mogućnosti zarade? Prema podacima američke udruge online izdavača (OPA - Online Publishers Association), korisnici su za online sadržaje u 2004. potrošili 1,8 milijardi dolara, što predstavlja 14-postotni porast u odnosu na 2003. Usput, možete li pogoditi koja je kategorija na prvom mjestu po potrošnji? Mrežni servisi za dating, dakle oni za upoznavanje cure/žene/muža/partnera na koje su mrežni korisnici smandrljali ni manje ni više nego 470 milijuna dolara! Zanimljivo je da se, unatoč određenim, skromnim počecima, ovaj trend i nije toliko preselio kod nas, gdje se ljudi valjda još uvijek pretežno upoznaju na staromodan - i provjereno bolji - način.
No okrenimo se glazbi, odnosno zvuku - kategoriji multimedijalne zabave koja je zabilježila najveći porast, s 218 milijuna dolara u 2003. na 414 milijuna u 2004. Mada razrada na potkategorije nije učinjena, promatrači ovakav rast industrije online zabave najviše pripisuju porastu web-servisa za legalni download glazbe, ali i srodnih sadržaja, poput podcasta. Podcasti su po profitabilnosti još uvijek u kategoriji blogova - svojim autorima ne donose profit i tavore u sivoj zoni između internetskog osobenjaštva (da ne kažem luđaštva) i “iduće velike stvari” (next big thing) oko koje će se trgati medijski lovatori. Vidjet ćemo.
Ako vas fenomen podcastinga više zanima, svratite na neke od sljedećih adresa: http://www.ipodder.org/, http://www.podcast.net/, http://www.podcastbunker.com/, http://www.podcastcentral.com/, http://www.podshow.com/.

´´´´´

Posve nevezano s podcastingom, čitam ovih dana o incidentu s krađom nekog ultraluksuznog modela Mercedesa u Maleziji. Automobil je bio opremljen najsuvremenijim biometrijskim metodama zaštite pa se uz ostalo palio pritiskom na dugme, uz prepoznavanje otiska prsta svog vlasnika. Biometrija na djelu. Beskrupulozni lopovi su jednostavno odsjekli prst vlasniku i uzeli ga sa sobom kako bi vozilo mogli koristiti i dok dotični nije u blizini.
Priča, istina, djeluje pomalo neuvjerljivo i “vuče” na debilno internetsko kvazinovinarstvo u stilu Ananove ili njihovih domaćih eksponenata - Monitorovog weba. No vjerojatno nije daleko dan kada će se nešto takvo dogoditi u stvarnosti. Biometrija je zgodna stvar, ali valja paziti da sustav koji koristimo za zaštitu ne bude na kraju skuplji od samog predmeta koji štitimo...