Bug Online

Google je prošli mjesec načinio značajan korak na putu ka globalnoj dominaciji. Ukoliko jednog dana budu veći od, ne znam, Microsofta, Oraclea, Volkswagena, IBM-a ili Gazproma, dan objave Chromea ući će u povijest. Ukoliko, pak, ne uspiju u toj nakani – a onda neće i nikom ništa! Tako je to s besplatnim stvarima u eri Interneta, i Bill Gates, penzioner i paranoik, to je dobro znao pa je godinama tvrdio da Microsoft stalno treba biti na oprezu, ne toliko od velikih i poznatih protivnika, koliko od malih i nepoznatih koji će sutra biti veliki. U te male, u vrijeme kada je razrađivao svoju ideologiju poslovne paranoje, ubrajao je i Google, mada su oni u međuvremenu narasli preko svake mjere. Ali to i jest bio jedan od Gatesovih strahova!
Pregledavajući svoje stare kolumne – a kroz godine sam ih nadrobio na stotine – uočavam kako sam o Googleu vrlo rijetko pisao, što je u biti iznenađujuće kada se uzme da je riječ o tvrtki koja se, kao i njeni osnivači, masovno spominje i po mainstream-medijima. Jednom su nam bili i tema broja u Mreži – to je odradio entuzijastičan pratitelj Googlevog biznisa Toni Drabik, koji je autor i brzinskog pregleda Chromea u ovom broju. Iste sekunde kada je probna verzija Googleovog browsera postala dostupna, već je bila na putu za Tonijevo računalo.
Chrome je burno primljen u krugovima internetskih komentatora i na blogosferi. Nakon prvih nekoliko minuta oduševljenja na vidjelo je počela izbijati nametljivost Chromea, nepoštivanje privatnosti, postojanje jedinstvenog ID broja uz svaku instalaciju, licenca za uporabu koja je gotovo smiješna u svojoj restriktivnosti i tome slično. Ovo su problemi itekako vrijedni dužeg osvrta, ali da ne davim ovdje i sada, o tome se već raspisao kolega Drago Galić, u rubrici Osobni stav Bug On Linea, pa uživajte (http://www.bug.hr/ostav/index.asp?id=90798&page=1). Sve što je Drago napisao apsolutno stoji (mada si, buraz, mogao to i malo skratiti).
Jedna od stvari koje me najviše smetaju u informatičkoj industriji je pretjerano emotivan odnos javnosti prema nekim tvrtkama i pojedincima. Da pojasnim i konkretiziram – ljudi "vole da mrze", recimo, Microsoft i Billa Gatesa, optužujući ih za koješta - jedna od najpopularnijih optužbi je da su monopolisti, ma što to za koga značilo. Neću sada braniti Microsoft, a još manje dokazivati da nisu monopolist. Zapitat ću se po čemu su to kompanije kao Oracle, IBM, SAP ili – meni apsolutno "najdraža" – Cisco, manji monopolisti ili i po čemu pozitivnija snaga IT biznisa? Cisco, koji kupuje svaku mikrokompaniju koju doživi kao uljeza na svom terenu, a slično radi i Oracle? Cisco koji na svom hardveru "fura" supervlasnički, gotovo opskurni operativni sustav korištenja kojega kontrolira do zadnje potankosti? (A propos ovoga, moram spomenuti da u ovom broju objavljujemo drugi nastavak uvoda u Cisco IOS.) Napominjem da Ciscova konkurencija pritom nije bila slaba kao recimo Microsoftova (koji u operativnim sustavima i nema konkurencije, ali ne svojom krivnjom ili zaslugom). Uništavanje svake biljke i pupoljka na polju razvoja infrastrukturalnog hardvera za Internet zahtijevalo je mješavinu surovosti, snage, bogatstva i discipline po kojoj su u povijesti bili poznati Rimsko i Britansko Carstvo na vrhuncu snage.

Pred dosta godina sam u knjizi Hackerska etika, koja bi trebala biti, a mnogima i jest, Biblija hackerskog, linuksaškog i open-sorsaškog bontona, uz standardno pljuckanje po Microsoftu, vidio da se Cisco navodi kao kompanija koja je primjer pozitivnog hackerskog duha! Nakon toga sam odložio knjigu, zagledao se u zvjezdano nebo i nakon kraćeg pada u depresiju shvatio da ti tobožnji hackeri i linuksaši neke stvari nikada neće shvatiti i da će ih zbog toga mnogi uspješno potezati za nos još desetljećima. Cisco – primjer hackerske etike?! Zemljo, otvori se.
Google u vrijeme pisanja te knjige nije postojao, ili je bio relativno beznačajan pretraživač u moru sličnih, pa se i ne sjećam kako je i je li uopće komentiran. Danas je to tvrtka koja se po kontroli nekih segmenata Interneta možda najviše bliži idealu Velikog Brata. Microsoft mu nije ni do koljena.

-oOo-

Unatoč svemu tome, Microsoft je omiljena meta za pikado strelice na svim živim interentskim okupljalištima, forumima, blogovima... Google se uglavnom doživljava kao pozitivca, pa sam zbog toga sa velikim zanimanjem promatrao kako će se rasplitati afera s Chromeom kao Velikim Bratom? Hoće li internetska javnost prijeći preko tako drastičnih i drskih kršenja vlastitih prava na privatnost i koješta drugo, ili će reagirati? Hoće li se pojaviti amaterske fotomontaže koje Brina i Pagea prikazuju kao Adolfa Hitlera, kao što je godinama slučaj s Billom Gatesom?
Nakon promatranja nekoliko dana cirkusa, zaključci su mi dvojbeni, ali moram kazati većim dijelom ipak – pozitivni! Internetska javnost i specijalizirani novinari nisu reagirali žmirenjem i veličanjem Googleovog browsera, zbog onoga što (objektivno) zaista radi dobro. Izrešetali su ga sa svih strana optužbama i zahtjevima da se tekst licence izmijeni, a kopanje po privatnosti korisnika ukine. Hoće li Google te zahtjeve poslušati ili ne – bit će zgodna tema za neku drugu kolumnu, treba im dati vremena. Zasad me samo zanimalo hoće li javnost Google mjeriti aršinima kojima mjeri i druge "negativce" ili će biti sklonija popuštanju.
Ocjena zrelosti reakcije korisnika, stručnjaka i komentatora je zasad pozitivna, 3+ recimo. Dojma sam da te optužbe nisu bile ni izbliza onako brojne jake i oštre kakve bi bile da iza projekta stoji zloglasni Microsoft, ali nema veze – i ovo je dobro za početak.