Bug Online

Lik iz naslova je, dakako, operativni sustav Windows XP, kojem je najnovijom odlukom Microsoft produžio život za još šest mjeseci. "Još šest" – jer slične je odluke Microsoft bio prisiljen donositi i ranije, inače, da je baš sve po njihovom, XP bi već odavno bio mrtav i pokopan, a svi bismo na svojim desktopima i prijenosnicima vrtili Vistu – nakon što bi te iste desktope i prijenosnike nadogradili na nekakav osmojezgreni procesor i 6 TB radne memorije. Problem je u tome što je bolesnik na aparatima zapravo po mnogočemu življi od svoga mlađeg kolege.
Korisničke su se navike izgleda promijenile, na žalost ekipe iz Redmonda i njihovih hardveraških slugu i saveznika. Ne poznam nijednog fanatika računala bitno većeg od sebe samog, ali čak i ja posustajem – umjesto zamjene računala novim top-modelom malo manje od svake dvije godine, zadnje sam zamijenio nakon gotovo pune tri. Crkli su kondenzatori na matičnoj ploči, a da nisu, i tri godine staro računalo moglo bi poslužiti za sve osim najnovijih i najzahtjevnijih igara i – Viste! Dakle, nije li to potpuni paradoks? Nadogradnjom na novo, super mega ekstraračunalo konačno mogu zaigrati žderače računalnih resursa, kao što su Assassin's Creed (jedna od novijih igara, ako su vam igre inače nepoznanica) i Microsoftov najjači OS. Office 2007 također lijepo sjeda u tu čipožderačku računicu, osobito Outlook – komad softvera kojeg sam nekada obožavao i pisao mu pjesme, a danas uglavnom mrzim svaku sekundu što sam ga prisiljen koristiti. 100-150 MB zauzeća memorije da bi kolegama iz ureda slao poruke koje se u 90% slučajeva sastoje od 2-3 rečenice običnog ASCII-ja? Bogovi e-maila negdje na računalnom se Olimpu grohotom smiju...
Zaista Outlook je pravi "downgrade" u svojih zadnjih nekoliko verzija, a ne XP, no to je tema za nekakav poseban niz tekstova. Na svim ostalim strojevima, a imam ih još dva-tri, vrtim XP, i vrtjet ću do daljnjega.
Za one koji ne vide motiv u tako ocrtanoj nadogradnji, OEM proizvođači nakon mini pobune mogu i dalje nuditi Windowse XP. Microsoft ovaj postupak naziva uvredljivim imenom "downgrade", ne bi li vas sam ponižavajući naziv postupka natjerao da se predomislite i uzmete nekoliko postotaka ili desetaka postotaka sporiji OS, koji ždere i više RAM-a i procesora. Mogućnost downgradea, odnosno da uz legalno kupljeno OEM računalo s Vistom dobijete i DVD medij s XP-om, prvo je bila produžena do kraja siječnja 2009, a pred neki dan potiho, za još šest mjeseci, do ljeta 2009.
Na jednom su američkom portalu objavili Microsoftov službeni odgovor povodom najnovije vijesti o produžetku života za XP – vijesti koja je krenula kao glasina, jer Microsoft o tome ne voli govoriti službeno ako baš ne mora. U komentaru microsoftovci kažu: "kako sve više ljudi prelazi na Vistu, želimo biti sigurni da taj prijelaz obavljaju s povjerenjem i što je lakše moguće". Vista? Čekajte, ne govorimo o tome, već o prelasku (natrag) na XP. "Omogućavanje medija za downgrade tijekom još nekoliko dodatnih mjesdeci, dio je ispunjavanja tog zahtjeva, kao i program Vista Small Business Assurance (dostupan samo u SAD)". 'Ajde!

Ovaj zadnjespomenuti program zaslužuje dodatni komentar. Dostupan samo u Americi, što je uglavnom nekarakterstično za Microsoft, govori ponešto i o kompaniji koja ga promovira a, valjda, i o vlasnicima manjih tvrtki u Americi. Ako ste, dakle, Amerikanac, i imate manju firmu, a noćima se preznojavate od pomisli na prelazak na Vistu – nema frke, pristupite navedenom programu, i savjetnici iz Microsofta svojom će vas sigurnom i toplom rukom odvesti u čaroban svijet Viste, vas i vašu firmu sa svim instaliranim računalima.

-oOo-

S tim, dakle s instalacijom Viste, onima koji puše te spike, ili su poput mene dobili novo uredsko megaračunalo, valja požuriti, jer neki drugi odjeli unutar Microsofta marljivo rade. Windowsi 7 se ubrzano razvijaju, a zadnji buildovi su čak počeli curiti i do novinara. Do nas u Hrvatskoj još ne (a možda se i ne trudimo dovoljno?). U svakom slučaju bit će zanimljivo gledati kako će Microsoft gurati svoje sadašnje i buduće OS-ove. Gdje je razlika i koga više uopće briga? Ponekad se čini da je gotovo sve što nam treba već izmišljeno i operativno i kako se uopće mogu razvijati novi OS-ovi a da ne postanu bloatware? Stvar je možda ponajviše u marketingu i umijeću prodaje – mada to nisu vještine koje odveć cijenim, ako je to znak da smo ultimativni OS svog života zapravo već vidjeli, možda to i nije tako loše? Ili jest, jer o čemu ćemo drobiti mi novinari?
Sreća da se Mreža kao časopis sve manje orijentira na sitnozor hardvera i softvera, kao primjerice Bug, a više jakim, strateškim temama, kao što su "kako sve to koristiti u praksi", "kome prodati računala i usluge i zašto" ili "u kojoj se informatičkoj firmi krije dobra plaća uz malo rada". To su, a ne Vista, pitanja kojima se bave suvremeni IT stručnjaci.
Rekavši ste to, kako sam zadovoljan Vistom, sada kad je mnogo mjeseci nakon finalizacije, zaista koristim u normalnom životu za svakodnevne zadaće, a ne samo testiranje? Nemam većih primjedbi, ali ni pohvala. Neke su stvari nevjerojatno loše rješene – kao na primjer obično kopiranje datoteka kod kojeg je Vista nesposobna dati razumnu procjenu potrebnog vremena ili prenesenih podataka u "progress baru", ili s 50 minuta procjene za kopiranje preostalih datoteka prelazi na 30 sekundi, pa onda opet nazad na 30 minuta ili što već, a sve u periodu od tri sekunde u realnom vremenu. Prilagodba je ipak, nakon onog najskupljeg, dakle kupnje novog hardvera, trivijalna. Vratimo se radije na pitanja dobre plaće uz malo rada (gdje, braćo, gdje?)...