Bug Online

Stanje s otkazima u informatičkoj industriji sve je alarmantnije – barem u Americi. Za Hrvatsku – rijetki su slučajevi da je među kolegama informatičarima netko dobio izravan otkaz. Među kolegama novinarima ponetko i jest, ali uglavnom zbog neposluha i osobnih sukoba s poslodavcem; nekih masovnijih otkaza nije bilo. Izdanja propadaju, bilo na webu ili na papiru, ali se izdavači uglavnom još ne gase i ljudi ne lete na ulicu, makar se i to možda promijeni narednih tjedana i mjeseci.

No, ostavimo novinare i vratimo se informatici u Americi. U prvom fiskalnom kvartalu podijeljeno je oko 84.000 otkaza informatičarima, što je najgora brojka od 2002. i dot.com kraha. Brojka je također 27% veća od broja otkaza u zadnjem kvartalu prošle godine. Ukratko, u prvom kvartalu 2009. podijeljeno je više otkaza nego u pola 2008.

U Hrvatskoj je otkaz još uvijek tabu i mnogo je manja mobilnost radne snage. Jedan tip koga poznam, a zaposlen je u državnom poduzeću, svaki put kad bi se spomenuo posao u šali je ispravljao: “nije to posao, nego namještenje.” “Ja sam namješten.” Namještenje i otkazi – nekako ne ide zajedno.

Ako američke brojke vrlo grubo i neznanstveno svedemo na hrvatske, ispada da je u istom periodu, dakle prvom fiskalnom kvartalu, otkaze trebalo dobiti oko 1000 - 1200 informatičara! Prilično zastrašujuća brojka, koja bi u našim krugovima izazvala opću paniku, a u većim firmama i sindikalne proteste s izlascima na ulice. U Americi je to sve još uvijek normalno stanje. U Americi je normalno i da čovjek tijekom radno aktivnih godina promijeni 10-ak poslova, možda i 2 - 3 različite karijere, preseli se radi posla u nekoliko država, i svaki dan na posao putuje i po 50-ak kilometara – listom stvari koje su kod nas nezamislive.

Uglavnom, neke glasine koje čujem kazuju da bi otkazi mogli krenuti i u nekim većim hrvatskim informatičkim tvrtkama, no o tom potom – komentirat ćemo u Mreži kada se dogode.

U drugim vijestima – propala je IBM-ova kupnja Suna, barem zasad. O ovoj se trgovini, kao o idealnom rješenju za Sun i nešto manje bitnome za IBM, govori već barem 6 - 7 godina, ako me sjećanje služi. Glasine su se intenzivirale unazad nekoliko mjeseci, kada su se intenzivirali i pregovori; govorilo se o konkretnoj cifri od 6,5 milijardi dolara. (Inače, tek 2 - 3 puta više nego što vrijede Skype i slični prodavači magle, ali nema veze.)

Zanimljivo je da su pregovori navodno pukli na pitanju otpremnina i plaća za Sunove top managere. Direktor (CEO) Suna Jonathan Schwartz lani je namlatio 7,7 milijuna dolara, a mnogo poznatiji Scott Mc Nealy, koji je nominalno predsjednik kompanije, 6,45 milijuna. Kojim se logičkim i managerskim paravanom mogu opravdati ovakva primanja, nije mi poznato, no Sun tu nije bitno ni bolji ni lošiji od drugih sličnih kompanija. Inače, Schwartz je želio deal s IBM-om, a McNealy ne. Schwartz je zagovarao softverski smjer za Sun, McNealy hardverski. U biti, kad čovjek malo čita o razilaženjima ove dvojice po pitanju životno važnog deala s IBM-om i ostalim strateškim potezima, pita se - kako su uopće mogli raditi zajedno?

Uglavnom, jedna od klauzula ugovora kazuje da spomenuti - i mnogi nespomenuti - gornji manageri Suna imaju dobiti trostruka godišnja primanja u slučaju kupnje tvrtke od nekoga sa strane. Velika je lova u pitanju, a cijeli je posao prodaje Suna u jednom trenutku ovisio o 15 centi po dionici (kada je IBM smanjio ponudu sa 9,55 dolara po dionici na 9,40) – dakle, svaki se cent važe.

Propast pregovora neće bitnije dirnuti IBM za koji je to ionako tek sitniji poslić sa strane, no mogla bi ozbiljno nagristi preostali ugled Suna, koji i nije osobito velik. Kad se spomene Sun, većini – pa i meni – prva su asocijacija serveri, hardverski pouzdani ali skupi; operacijski sustav Solaris; Java, ambiciozno najavljivana razvojna platforma, koja je kad se sve zbroji i oduzme povijesno ipak razočarenje; te Scott McNealy, čovjek upečatljiv po svojoj ružnoći i patološkoj mržnji prema Microsoftu. S obzirom na u zadnje vrijeme dosta marginalan status njegove tvrtke, osobito kada je u pitanju softver, količina mržnje koju je McNealy rigao prema Microsoftu nadilazila je sve razumne okvire. Pratio sam ponekad te istupe, da si skratim vrijeme – u njima gotovo nikad nije bilo logičkih, tehnoloških ili pravnih argumenata, već samo patološka mržnja.

Uglavnom, sad taj i takav Sun neće ni IBM, jedini kupac koji je pokazivao ozbiljan interes i to kroz IBM-ovski period vremena (dekade). Sunova je snaga trenutno u hardveru (serverima), i to jačim serverima koji se kupuju dugoročno. Deal s IBM-om koji je zasad propao teško da će potencijalnim kupcima Sunovog hardvera uliti dodatno povjerenje u odnosu na servere iz, recimo, HP-a ili nekog drugog konkurenta. Ista je stvar i sa Sunovom strategijom “računalstva iz oblaka” odnosno cloud computinga. I na tom polju Sun nešto muti, pomalo nejasno, a teško je vjerovati u stratešku budućnost tvrtke koja je stavila ugled na kocku traženjem kupca koji se predomislio u zadnji trenutak. HP, Dell i, manjim dijelom Cisco, mogu trljati ruke nad ovakvim razvojem događaja…