Bug Online

Kao i njihovi stolni rođaci, procesori iz serija Core i5-700 i Core i7-800, Xeoni 3300 također se temelje na prilagođenoj verziji arhitekture Nehalem. Dočim je originalna arhitektura dizajnirana u prvom redu kao skalabilno rješenje za servere, inačica na kojoj su temeljeni procesori kodnog imena Lynnfield (Xeoni 3300 i ostali) prilagođena je mnogo više zahtjevima stolnih računala. Integrirani memorijski kontroler tako je skresan s tri na dva kanala, a u procesor je osim spomenutog memorijskog kontrolera integriran i PCI Express kontroler.

Ovakve modifikacije uzrokovale su osjetno pojednostavljenje, pa samim time i pojeftinjenje kompletne platforme. Profiliranje arhitekture za potrebe kućnih korisnika vidljivo je u i pogledu performansi. Premda novi procesori imaju četiri jezgre koje su najčešće potpomognute tehnologijom Hyper-Threading, imaju vrlo dobre performanse i u aplikacijama koje nisu optimizirane za izvođenje na višejezgrenim sustavima. Razlog je tome agresivnije skaliranje takta korištenjem tehnologije Turbo Mode (automatsko overclockiranje jedne ili više jezgara kada je ukupno opterećenje procesora dovoljno nisko).

Memorijska problematika

Za kreiranje svog entry-level servera LAB2000 odlučio se na korištenje najjeftinijeg procesora iz serije 3400, modela Xeon X3430. Premda ima četiri fizičke jezgre kao ostali procesori iz serije, za razliku od njih ne raspolaže tehnologijom Hyper-Threading. S obzirom na ciljno tržište konfiguracije, to ne predstavlja problem. Spomenuti Xeon ugrađen je na Supermicrovu matičnu ploču X8SIE-F. Riječ je ATX ploči temeljenoj na Intelovom čipsetu 3420, koji zapravo nije ništa drugo nego stari southbridge ICH10R s pokojom dodatnom funkcijom. Kad je riječ o podršci za ugradnju kartica, ploča nudi po jedan PCIe x16, PCIe x8 (električki x4) i 32-bitni PCI utor.

Od dodatnih su kontrolera na ploču integrirane čak tri mrežne kartice te Matroxov grafički kontroler sa 16 MB dedicirane videomemorije. Dvije gigabitne Intelove kartice namijenjene su povezivanju s glavnom mrežnom infrastrukturom, a Realtekova je dedicirana za upravljanje računalom putem IPMI 2.0 sučelja. Osim tri RJ-45 konektora, na stražnjem dijelu ploče također nalazimo dva USB i PS/2 konektora te po jedan VGA i serijski konektor. Što se mogućnosti spajanja diskova tiče, rješavanje ovog problema u potpunosti je prepušteno samom čipsetu, što će reći da je na ploču moguće spojiti do šest SATA uređaja te formirati jedno RAID polje tipa 0,1, 5 ili 10 (petica je podržana isključivo pod Windowsima). Na ove konektore u LAB-ovom su serveru spojena dva terabajtna Hitachijeva diska iz serije Deskstar 7K1000.B te DVD snimač.

Vjerojatno je najveći problem ovog računala konfiguracija memorije. Ploča nudi ukupno šest memorijskih utora koji su, sukladno mogućnostima procesora, razdijeljeni na dva memorijska kanala. U utore je moguće ugraditi do 32 GB ECC Registered DDR3 memorije ili do 16 GB ECC Unbuffered memorije korištenjem maksimalno četiri utora. Problem testirane konfiguracije jest što memorija nije ugrađena na pravi način ni u odgovarajućoj konfiguraciji.

Umjesto korištenja parnog broja pločica, u utore su ugrađene samo tri, i to tako da sa svima komunicira samo jedan kanal memorijskog kontrolera. To rezultira katastrofalnim performansama, pa sustav u tvorničkoj konfiguraciji ima memorijsku propusnost od tričavih 5,5 GB/s. Za usporedbu, pravilno konfiguriran sustav sa stolnom verzijom Lynnfield procesora nudi memorijsku propusnost od oko 17 GB/s. Izbacivanjem jednog od ugrađenih memorijskih modula i prebacivanjem drugog u odgovarajući utor na ovoj je Supermicrovoj platformi moguće postići propusnost od 15,5 GB/s, što je i dalje gotovo tri puta bolje od performansi koje nudi originalna konfiguracija.