Bug Online

Lab2000 je poznat po svojim custom serverskim rješenjima kojima pokrivaju i najegzotičnije potrebe te je tako na test došao i server koji je definitivno nesvakidašnjih karakteristika: radi se o blade kućištu veličine 7U koje može primiti 10 zasebnih bladeova. Ono što izdiže konfiguraciju iznad konkurentske jest da svaki od ovih fizičkih bladeova zapravo sadrži dva odvojena servera na istoj matičnoj ploči. Svaki od ovih servera pak ima po dva procesora, adekvatnu memoriju i po dva diska.

Ako gledamo gustoću po procesorskoj jezgri, svaki blade može sadržavati do četiri šesterojezgrena procesora generacije Xeon 5600, odnosno ukupno 24 fizičke jezgre, ili 48 s Hyper Threadingom. Potpuno popunjeno kućište sadrži, dakle, logičkih 480 procesorskih jezgara u prostoru od 7U. Gustoća od oko 68 jezgara po jedinici prostora (1U) doslovno je ekstravagantna i ovaj je proizvod zasigurno šampion među COTS rješenjima.

Svaki server također podržava 128 GB vlastite memorije (s modulima veličine 32 GB), što dovodi do rezultata od oko 2,5 TB memorije za popunjeno kućište ili 0,35 TB po jedinici prostora (1U). Ovo je pak rezultat koji spada u kategoriju “vidjeli smo i bolje”, ali samo ako ga uspoređujemo sa samostalnim serverima veličine 2U koji imaju dovoljno prostora da maksimiziraju broj portova za memorijske module.

Sa strane diskovnog prostora, teško da će se itko buniti na postojanje dva diska veličine 2,5 inča po serveru, osobito kada takvi diskovi danas postoje u veličinama od po 1 TB, a najvjerojatnije će se koristiti samo za instalaciju operacijskog sustava.

Kako nagurati dva servera u jedan blade?

Srećom, razina minijaturizacije i integracije elektroničkih komponenata danas je dovoljno velika da ovo nije naročito velik problem, što ne čini ovo postignuće manje impresivnim. Dva su servera implementirana na istoj fizičkoj matičnoj ploči s gotovo potpuno simetričnim rasporedom komponenara. Na samoj je ploči teško naći kvadratni centimetar koji nije popunjen nekom komponentom, no raspored je logičan i serveri su zaista neovisni. Neovisnost servera proteže se i na njihova napajanja te vezu s kućištem te je svaki server moguće zasebno uključiti i isključiti, odnosno njime upravljati putem alata za daljinsko upravljanje. Dokumentacija ne govori o tome jesu li serveri u bladeu propisno električki izolirani, no s obzirom na gustoću komponenara, to bi vjerojatno bilo teško izvedivo. Korišten je Intelov čipset Tylersburg (5500/IOH-24D+ICH10R).

Odgovarajuća pažnja pri dizajniranju komponenara posvećena je protoku zraka. Komponente su složene tako da ventilatori mogu provlačiti zrak uzduž bladea preko svih komponenara. Ugrađeni su ventilatori doista moćni te se kućište u punom pogonu zbog buke definitivno mora držati u zasebnim prostorijama – sistemskim salama. Unatoč tome što proizvođač pokušava opisati opremu kao “office-friendly” te postoje vrlo efikasne kontrole brzine okretaja ventilatora (a time i buke), definitivno ne bismo željeli sjediti u istom uredu s ovakvim kućištem. Kućište može primiti do četiri redundantna napajanja snage 2500 W, rupe u mjestima predviđenima za napajanje popunjavaju se ventilatorima.

Proširivost servera ograničena je fizičkim formatom, pa tako ne postoje PCI proširenja. Umjesto toga, dostupne su posebne inačice bladeova koje sadrže neka najtraženija proširenja integrirana na matičnoj ploči. Na ovaj su način dostupni InfiniBand (40G) i 10 Gbit Ethernet. Osnovna verzija servera sadrži integriranu dual-port mrežnu karticu (svaki server u bladeu ima dva 1 Gbps porta) a defaultni način na koji su portovi provedeni van jest preko izravnog patch-panela (pass-through) Uz ovu opciju, u kojoj je potrebno posebno spojiti svaki blade s vanjskim switchem ili drugom mrežnom opremom, dostupna je i opcija s integriranim switchevima.