Bug Online

Menadžment koji vodi brigu o troškovima (postoji li uopće neki drugi tip menadžmenta?) dugo gaji nepovjerenje prema boji u uredskom ispisu. Boja je skupa, tvrde oni, do dvadeset puta skuplja od crno-bijelog ispisa (ne šalimo se, ovu brojku smo pročitali u Microsoftovom vodiču "Best Practices for Printing", tipu publikacije koja je, iako netočna, napisana u vidu executive summaryja i samim time vrlo prijemčiva menadžmentu, a osim toga njeni slajdovi u PowerPointu su šareni i jako lijepo izgledaju) i ako nediskriminativno dopustimo svima da ispisuju na kolor-pisačima, neće ostati dovoljno za druge stvari. Nove službene automobile za menadžment, na primjer.

Cijena boje
Šalu na stranu, otisak u boji je zaista znatno skuplji od crno-bijelog, no ipak ne dvadeset puta skuplji. Točnu razliku nije lako izračunati – dok se kod crno-bijelih pisača vrlo jednostavno može vidjeti koliko je prosječno zacrnjenje jedne ispisane stranice (obično se uzima brojka od 5%, što znači da je 5% stranice A4 papira pokriveno tonerom – to je otprilike slučaj kod dokumenta koji je u potpunosti ispunjen tekstom u fontu veličine 12 točaka i sa standardnim proredom i rubovima), kod laserskih pisača u boji teško je definirati nekakav "prosječan dokument", odnosno koliki je udio pojedinog tonera u tom dokumentu.
Ipak, proizvođačima kojima od toga ovisi zarada to ipak uspijeva. Brojke se, naravno, razlikuju od proizvođača do proizvođača i od modela do modela, no gledamo li cijene otiska koje se plaćaju kod unajmljenih uređaja, i zanemarimo li inicijalni trošak nabave skupljeg uređaja, možemo lako zaključiti da je otisak u boji otprilike pet do sedam puta skuplji od monokromatskog otiska.