Bug Online

Na samom početku recimo zašto smo model D20 nazvali "produženim". Lenovo radne stanice ThinkStation proizvodi u dvije osnovne varijante - S i D. S odnosno Single varijanta ima matičnu ploču sa samo jednim utorom za procesor, a D odnosno Dual varijanta ima ploču s dva utora za procesor. Samim time D varijante radnih stanica dulje su u odnosu na manje moćne varijante iz serije S.

U mreži smo već nekoliko puta govorili o novoj generaciji Xeona baziranoj na arhitekturi Nehalem, no ponovo ćemo spomenuti nekoliko ključnih karakteristika jer je novi hardver posebno zanimljiv u kontekstu radnih stanica. Sami procesori specifični su po integriranom memorijskom kontroleru koji umjesto standardna dva ima tri kanala. Samim time, optimalne perfomanse sustava postižu se uporabom tri ili šest memorijskih modula po socketu. Kako arhitektura podržava tehnologiju NUMA, svaki procesor u sustavu može pristupati memoriji ostalih procesora. Doduše, što je memorija kojoj se pristupa fizički dalje od procesora, pristup je sporiji.

Još je jedna novost kod Xeona iz serije 5500 povratak tehnologije HyperThreading koju je Intel koristio na starim procesorima baziranim na arhitekturi NetBurst (Pentium IV i Xeon derivati). Ova tehnologija svaku fizičku jezgru procesora predstavlja sistemu kao dvije logičke jezgre. Korištenjem HyperThreadinga postiže se bolje iskorištavanje dostupnih resursa procesora, no istovremeno rastu potrošnja te zagrijavanje procesora. Dakako, najveće beneficije od korištenja HyperThreadinga vidljive su pri korištenju softvera koji može iskoristiti mnogo jezgara.

Kad je riječ o čipsetu koji prati nove procesore (Intel 5500 ili 5520), najveća novost bez sumnje je podrška za Nvidijinu tehnologiju SLI. Implementacija podrške doduše zahtijeva posebne licence za svaku matičnu ploču, što će reći da dvije kartice nećemo vjerojatno moći natjerati da rade zajedno u kakvom novijem serveru, no s radnim stanicama sasvim je drugačija priča.

Staro odijelo

Nova generacija Lenovovih ThinkStationa vizualno se nimalno ne razlikuje u odnosu na prošlu. Tu je i dalje robusno čelično crno kućište, specifično po maski perforiranoj po uzoru na pčelinje saće te masivnim ručkama koje uvelike olakšavaju prenošenje računala. Na maski računala ugrađeni su prednji konektori za periferije, čitač memorijskih kartica te optički pogon. U našem slučaju bio je to obični DVD snimač, no postoji i opcija ugradnje Blu-ray kompatibilnog pogona.

Moramo priznati da nas je izostanak novosti u pogledu kućišta dosta razočarao. Naime, nove HP-ove radne stanice iz serije Z koje su također bazirane na novim Xeonima imaju mnogo naprednija kućišta koja se mogu održavati bez uporabe alata, a unutrašnjost im je razdijeljena na toplotne zone (slično kao kod Appleovih Macova Pro).

Unutrašnjosti ThinkStationa D20 pristupa se skidanjem lijeve bočne stranice. Na nju je ugrađen mehanizam sličan kvaki na vratima automobila. Na mehanizmu se također nalazi masivna bravica kojom je moguće zaštiti unutrašnjost računala. Kao što smo već rekli, D20 baziran je na dvoprocesorskoj matičnoj ploči. Ipak, u testiranu konfiguraciju bio je ugrađen samo jedan procesor (Xeon E5530, 2,4 GHz, četiri jezgre s podrškom za HyperThreading) u kombinaciji s četiri dvogigabajtna 1.066-megahercne ECC modula. Niski takt memorije nije nas iznenadio jer Xeon E5530 ne podržava bržu, no bilo nam je prilično čudno što je Lenovo u računalo ugradio četiri, a ne tri (ili šest) modula.

Korištenje broja modula koji nije djeljiv s tri znači da jedan ili više kanala imaju na sebi po dva modula, dok ostatak rabi samo jedan modul. Kako prema našim dosadašnjim iskustvima ovakav način konfiguriranja memorije nije optimalan u pogledu performansi, prošvrljali smo Internetom u potrazi za ostalim varijantama ThinkStationa D20. Na kraju je ispalo da ne postoji niti jedna službena konfiguracija modela D20 u kojoj se rabi konfiguracija memorije kakvu Intel preporučuje. Službeno objašnjenje? Zato što su korisnici tako tražili.

Matična ploča koja se koristi u modelu D20 nudi tri fizička PCIe x16 utora, jedan PCIe x1 utor te dva PCI utora. Od tri spomenuta x16 utora, dva zaista električki nude x16 propusnost, dok je treći interno PCIe x4 utor namijenjen ugradnji ostalih kartica. Matična ploča podržava CrossFire i SLI tehnologiju, a Lenovo kupcima nudi mogućnost odabira NVIDIA Quadro te ATI FirePro kartica. U našem je slučaju u računalo bila ugrađena jedna Quadrica FX 3700, s tim da nam je ustupitelj napomenuo da će ona uskoro biti zamijenjena bitno boljim modelom Quadro FX 3800.

Diskovni podsustav računala čini samo jedan Seagateov 500-gigabajtni disk iz serije Barracuda 7200.11. On je spojen na Marvellov SAS/SATA kontroler koji nudi ukupno pet portova. Disk je s pomoću posebnog okvira ugrađen u poprečno postavljeni kavez u koji stane ukupno pet uređaja. Osim portova koje nudi Marvellov kontroler, tu su još tri SATA tri porta za spajanje optičkih pogona te eSATA port na stražnjem dijelu računala za spajanje vanjskih diskova. O spomenutim SATA kanalima brine se kontroler integriran u Intelov čipset. Što se softvera tiče, testirana konfiguracija isporučena nam je sa 64-bitnim Windowsima XP Professional, s mogućnošću nadogradnje na 64-bitnu Vistu Bussiness, za koju je DVD priložen u pakiranju računala.