Bug Online

Lenovo je cijelu paletu Think proizvoda otkupio od IBM-a prije približno pet godina (što, barem gledajući u retrospektivi, nije trebalo nikoga iznenaditi) te su ih u raznim oblicima i podvarijantama nastavili prodavati što samostalno, što još pod IBM-om. Naziv servera TS200v nije teško dešifrirati kao oznaku člana obitelji ThinkServer, a u usporedbi s IBM-ovim serverima najpribližnije odgovara modelu x3200 M3. Dok IBM u svojim konfiguracijama nudi procesore Xeon iz obitelji 34xx (a u najjeftinijim varijantama Celeron i Core i3), Lenovo ovdje pozicionira desktop procesore iz obitelji Core i3 i Core i5. U svakom je slučaju, čini se, odluka više kozmetička jer sve podržane varijante ovih procesora koriste socket LGA1156. Praktička je razlika u veličini L2 cache memorije: Core i5 ima varijante sa 4 MB, Core i3 u svim varijantama ima samo 4 MB, a Xeoni svi imaju 8 MB.

Nehalemi za narodne mase

Procesori iz obitelji Nehalem prvo su se pojavili u inačicama za high-end desktop sustave, a tek dosta kasnije u jeftinijim varijantama za desktope i u serverskim varijantama. Procesor Core i5 koji se nalazi u ovom serveru predstavljen je krajem prošle godine, a sada ga se već može vidjeti i u praksi.

Varijacija koju je Intel napravio s ovim procesorom zanimljiva je u usporedbi s prijašnjom generacijom, osobito sa stajališta cijene i mogućnosti. Iako je broj logičkih jezgara jednak između Core i5 i nekog četverojezgrenog Core 2 procesora (uključujući i serverske varijante), to je samo zato što Core i5 implementira Hyper Threading. U osnovi, korisnici koji se nadaju zamijeniti svoj Q6xxx , Q8xxx ili Q9xxx (odnosno serverske varijante Xeon 53xx i 54xx) Coreom i5 efektivno će umjesto četverojezgrenog dobiti dvojezgreni procesor.

Situacija ipak nije tako strašna iz dva razloga - Hyper Threading kakav je implementiran u Core i5 može pomoći u praksi oko 25% (ovisno o vrsti zadataka), a nova implementacija memorijskog kontrolera i sabirnice omogućava znatno brži pristup memoriji nego prije. Ove su osobine dovoljne da u praksi Core i5 bude tek neznatno sporiji od vrhunskih modela prijašnje generacije - što je, s obzirom na to da je to tek mid-range procesor, odličan rezultat.

Korištenje ovog procesora u testiranom modelu servera diktira matična ploča, odnosno socket. Za razliku od sustava temeljenih na većem i boljem Coreu i7, ovdje su sve komponente reducirane na "samo" dvokanalni memorijski kontroler te i sâm socket ima manje pinova (što ga, naravno, čini nekompatibilnim s najjačim verzijama Corea i7).

AMT za sve?

Intelova Active Management Technology (AMT) inicijativa je da se neke mogućnosti daljinskog upravljanja računalima koje su prije bile prisutne u obliku skupih dodataka za servere približe širokoj publici. U praksi ovo znači da je moguće računalima upravljati na razini ispod operacijskog sustava, i to s udaljene lokacije, bilo u svrhu dijagnostike, instaliranja odnosno osvježavanja softvera, ili čak zaustavljanja računala ako je detektiran problem poput virusa.

U serverskim okruženjima ovo je iznimno korisna tehnologija. Zastoji u radu servera u velikom su broju slučajeva relativno jednostavni, ali mogu zahtijevati fizički pristup samom računalu. Da bi se izbjegao nepotreban put (ulazak u sistemsku salu itd.) ovaj fizički pristup zamjenjuje se udaljenim KVM-om (keyboard, video, mouse) koji zahtijeva samo odgovarajući klijent za pristup i dodatnu, posebnu IP adresu. Zbog gustoće instalacija ovo je danas jedini način na koji ima smisla implementirati upravljanje većim brojem servera odjednom.

Nažalost, čak i u najnovijoj verziji 6, koju implementira ovaj server, AMT više izgleda kao pokušaj nego kao spremno rješenje. Svakako je pohvalno što je čak i ovaj pokušaj načinjen, ali u usporedbi i s prosječno lošom implementacijom hardverskog udaljenog KVM-a, AMT je čudljiv i nestabilan. Dva problema na koja smo odmah naišli jesu nepostojanje ispisa adrese koju AMT sustav pribavi za sebe putem DHCP-a (te ju je potrebno pogađati ili koristiti dynamic DNS za samoregistraciju) te nestabilna implementacija samog KVM-a koja uz to zahtijeva poseban klijent, a nije integrirana u web sučelje putem Jave ili ActiveX klijenta. Možda se stvari poprave u nekoj budućoj verziji, ali kako je AMT dosta usko integriran sa sigurnosnim tehnologijama kao što je TPM, nije ga moguće nadograditi na novu verziju (ovo nije službena vijest, ali to nije bilo moguće ni s kojom prijašnjom verzijom). Drugim riječima - više sreće sljedeći put.

Zanimljivo je da Lenovova brošura postojanje, odnosno mogućnosti AMT-a na serveru reklamira kao "nečuvenu" u cjenovnom razredu servera - ovo bi bilo tek djelomično točno i da je testiranje prošlo uspješno jer danas ni hardverske udaljene konzole (IPMI) nisu tako jako skupe.