Bug Online

Prednost o kojoj govorimo u podnaslovu i srž Longhorna je tehnologija .NET koja je uspješno iskoristila nekoliko godina od prvog javnog predstavljanja da se afirmira i postane moćna i korištena platforma. Pred Longhornom je sad jasan zadatak: na poznatom i prihvaćenom programskom modelu postaviti vlastite funkcionalnosti i privući programere. Može li u tome uspjeti i koje karte drži u rukavu?
.NET Framework, Microsoftova glavna uzdanica u programerskom svijetu, u posljednjih nekoliko godina doživljava afirmaciju i polako stasa iz običnog dodatka u punopravnog člana svakog operacijskog sustava bez kojeg mnogi programeri i aplikacije ne mogu zamisliti svoj svakodnevni rad. No najveći korak za .NET bit će svakako njegovo uključenje u sam operacijski sustav, što je skoro učinjeno sa Service Packom 2 za Windowse XP, no u zadnji tren se od toga odustalo.
Longhornov programski model nazvan je WinFX i u potpunosti spaja .NET Framework s Windowsima. WinFX je model izgrađen na .NET Frameworku 2.0 i, strogo gledano, predstavlja njegov nadskup jer je dodatno optimiziran za Longhorn i donosi niz novih funkcionalnosti o kojima će biti riječi u ovom tekstu. Stoga će za programiranje u Longhornu za početak biti dovoljno poznavati kako pisati upravljani (engl. managed) kôd, što se već može i danas na .NET Frameworku.

Kompatibilnost unatrag
Da ne bi novi operacijski sustav i novi programski model donio samo glavobolje piscima softvera, u Longhornu (ili konkretnije, u WinFX-u) velika se pažnja posvećuje kompatibilnosti unatrag sa starijim operacijskim sustavima. U praksi to znači da će se sve aplikacije koje se pokreću na današnjim operacijskim sustavima moći vrtjeti i na Longhornu. A kao dodatni rezultat toga najavljeno je da će WinFX postojati kao dodatak za Windowse XP i Windows Server 2003, što će omogućiti pokretanje aplikacija pisanih posebno za Longhorn i na tim “starijim” operacijskim sustavima.
Jedan od osnovnih ciljeva programskog modela WinFX je povećati produktivnosti programera. No pogledamo li tu famoznu i često spominjanu produktivnost kroz zadnjih deset godina, jedna stvar je poprilično jasna: programeri danas pišu podjednaku količinu koda dnevno kao i prije deset godina. Kako onda postići čak deseterostruko povećanje produktivnosti o kojem se priča u WinFX-u? Postoji samo jedan način: svaka linija koda mora obaviti deseterostruku količinu posla. I baš je to bit upravljanog koda koji lišava programera zamornog pisanja “pratećeg” koda kojeg ima u svakom dijelu aplikacije, a nosi tek neznatnu funkcionalnost. .NET Framework je nesumnjivo donio velik pomak u produktivnosti, a zahvaljujući proširivanju .NET-a na cijele Windowse, očekuje se i daljnji napredak.