Bug Online

Već od same najave novog Appleovog operacijskog sustava nazvanog Snow Leopard znalo se da će težište razvoja biti stavljeno ponajprije na poboljšanja, pas se najveći se broj promjena u novoizišlom operacijskom sustavu, njih preko tri stotine, nalazi ispod haube. To se ne odnosi i na serversku verziju, koja je, kao i uvijek do sada, izašla istodobno s klijentskom. Osim spomenutih poboljšanja, jer zapravo je riječ o istom operacijskom sustavu, ova se specijalizirana verzija ipak može pohvaliti novim mogućnostima.

Ranije verzije bile su dostupne u dvije varijante koje su se razlikovale u dozvoljenom broju klijenata, tako da je jeftinija varijanta bila ograničena na 10 klijenata, dok skuplja varijanta nije imala ograničenja. Od ove je verzije jedina dostupna varijanta ona bez ograničenja, ali sada po cijeni prijašnje jeftinije verzije. Odmah na početku veseli to što nema komplikacija u vidu klijentskih licenci, i to je odmah jedan plus.

Kada je o sistemskim zahtjevima riječ, najbitnija je promjena to što OS X Server sada podržava isključivo Intelovu arhitekturu. Ovim je potezom Apple konačno odbrojao dane starom PowerPC-u, što je neke razočaralo, ali Apple-Intel tranzicija je dovršena i ovo se i očekivalo. Osim Xserve servera i Mac Pro radnih stanica, podržani su i ostali Intel Macovi (iMac, Mac mini, MacBook Pro; obični Macbook, začuđujuće, nije podržan) koji zadovoljavaju ne baš pretjerane uvjete - 2 GB RAM-a i 10 GB prostora na disku. Mac mini, pogotovo nova serverska verzija (okvir!), sasvim je dovoljan za manje radne grupe, dok će Mac Pro ili Xserve biti bolji izbor za ozbiljnije serverske zadaće. Još od prošle verzije (10.5) OS X Server moguće je instalirati i na virtualno računalo, ali jedan uvjet i dalje mora biti ispoštovan: virtualizacijski softver mora biti pokrenut na Macintosh računalu, što znači da u obzir dolaze isključivo VMware Fusion ili Parallels Desktop.

Instalacija

U paketu se, osim instalacijskog DVD-a, nalazi i priručnik, koji na jednostavan način opisuje postupak instalacije i konfiguracije servera. Sama instalacija prilično je bezbolna i svodi se na pokretanje računala s instalacijskog DVD-a te odabir jezika i particije na koju će biti smješten operacijski sustav. Zatim se treba malo načekati jer postupak kopiranja datoteka na disk traje skoro 60 minuta. Nakon prvog pokretanja korisnika će dočekati wizard pod imenom Server Assistant, koji služi za inicijalnu konfiguraciju servera. Od administratora će zatražiti unos mrežnih postavki (IP adresa, DNS...), postavljanje administratorskog korisničkog računa, servisa, korisničkih grupa i računa. Pritom će se inicijalizirati Open Directory, imenički sustav zadužen za upravljanje korisničkim računima i dozvolama pristupa.

Server Assistant će zatražiti i upis serijskog broja. Serverske verzije Appleovih operacijskih sustava oduvijek su imale takvu zaštitu, pa ni ova verzija nije iznimka. Wizard nudi i prebacivanje postavki i podataka s prijašnje verzije OS X Servera. Otkrije li na mreži neki od Appleovih routera (Airport Extreme ili Time Capsule), ponudit će automatsku konfiguraciju njegovih postavki (port forwarding) da bi server mogao biti dostupan i izvan mreže.

Nakon inicijalne konfiguracije pojavit će se poznato sučelje, u potpunosti identično običnom Snow Leopardu: na prvi je pogled razlika jedino u defaultnom wallpaperu, koji je tamnoplave boje, i u nekim novim alatima, koji su potrebni samo u serverskoj verziji i služe, jasno, za administraciju. Sve što vrijedi za Snow Leopard, vrijedi dakle i za serversku verziju. Dakle, ako tko to poželi, može ga koristiti kao workstation OS. Cilj je ipak instalacija ovog operacijskog sustava na zasebno računalo. Zanimljivo je to da su na raspolaganju čak dva različita alata za administraciju - Server Preferences, koji je namijenjen manje iskusnim korisnicima, i Server Admin, koji u tandemu s Workgroup Managerom nudi potpunu kontrolu nad serverom.