Bug Online

Razgovarali smo s Matijom Martićem o njegovoj karijeri, povijesti domaće informatike, tržištu telekomunikacija, izazovu prve javne ponude dionica i izlasku na burze vrijednosnica.

Informatika i telekomunikacije sektori su u kojima ste već desetljećima – jeste li se bavili još nečim?
Ne, u tim industrijama sam od samog početka. Već tijekom studija i pripravničkih dana ocijenio sam da su na tržištu vrijedna samo fokusirana znanja. Zato nisam nikad, da tako kažem, diverzificirao svoja znanja jer bi to bilo na uštrb onih posebnih specijaliziranih vještina koje sam kod sebe htio razviti. Prvi posao mi je bio u IT-u, u tvrtki Digitron, a i nakon toga sam ostao u istom sektoru, sve do danas.

Doba digitrona
Recite nam nešto o svom angažmanu u toj tvrtki. Što ste radili u Digitronu i zašto ste, naposljetku, iz te tvrtke otišli?
U Digitronu sam radio prvih petnaest godina, na raznim funkcijama, od pripravnika pa sve do direktora te tvrtke. Digitron je u svom početku bio jedna vrlo šarmantna, vrlo interesantna firma u kojoj je napravljen prvi kalkulator, prvi teleprinter, pa i prva registarska kasa na našim prostorima, a imali smo i cijelu liniju vlastitih elektroničkih vaga.
Bio je izazov raditi u Digitronu, koji je bio moja prva ljubav i strast. Sve što sam nakon toga radio bio je samo biznis. Bilo je svojevrsnog čara raditi u malom mjestu, dobiti veliki stan i imati dobru plaću. Međutim, tijekom vremena i tamo su se uvjeti polako kvarili, birokracija je bila sve jača, politika se počela u sve i previše miješati i posao se pretvorio u borbu protiv vjetrenjača. Tada, a to je bilo na samom kraju osamdesetih godina prošlog stoljeća, približilo se i doba demokratskih promjena pa sam odlučio pokušati nešto novo.