Bug Online

Preseljenje WinDaysa u Rovinj, ako ni zbog čega drugog, isplatilo se zbog lijepog vremena. Ako nas sjećanje dobro služi, ovo su prvi WinDaysi bez kiše, s prevladavajuće sunčanim i ugodnim vremenom. Točnije, kiša se pojavila zadnji dan, u petak, no tada je na rasporedu bila poslovna konferencija i svi su tehnološki orijentirani ljudi već bili u svojim domovima (ili, preciznije: uredima), tako da nam ova iznimka nije teško pala.

WinDaysi već više godina, svake godine sve više, naglašavaju taj svoj poslovni aspekt iako se i dalje u biti radi o tehnološkoj konferenciji. Prošle je godine konferencija po prvi put bila i fizički rascjepana na dva dijela (tri, zapravo, no bolje da ne budimo sjećanja na eksperiment zvan virtualna konferencija) s mogućnošću da ljudi biraju hoće li prisustvovati poslovnom ili tehnološkom dijelu, ili obama. Ove godine razdvojenost je i dalje tu - od ponedjeljka do srijede trajala je tehnološka konferencija, u četvrtak smo se družili svi zajedno, dok je petak bio rezerviran samo za one u odijelima. Posebnost je ovogodišnje poslovne konferencije, o kojoj nešto više možete pročitati u okviru uz tekst, što je bila suorganizirana s Jutarnjim listom, tako da je dobila dodatnu dozu poslovne ozbiljnosti i mainstreama te kao takva vjerojatno privukla i one koji nisu iz Microsoftovog ekosistema. Ipak, najveći interes šire javnosti za WinDayse potaknula je premijerka Jadranka Kosor kao glavni gost centralne svečanosti (zamišljene kao zatvaranje tehnološke i otvaranje poslovne konferecije), gdje se po prvi puta obratila javnosti nakon predstavljanja svog programa za izlazak iz recesije. Ondje objavljene poruke brujale su po televizijama i radijima tog četvrtka, ali narednih dana i po novinama, dok su microsoftovci zadovoljno trljali ruke zbog dobivenog prostora u medijima.

Tvorničke hale

Sama lokacija kongresnog centra (ako ga uopće možemo tako nazvati) izvrsna je: nalazi se tik uz more, blizu centra, čak se uz malo sreće i parkirno mjesto moglo uloviti po cijeni od nevjerojatne dvije kune po satu. Možda vam ovo ne izgleda kao neki benefit, no u usporedbi s Opatijom, gdje su čak i skupa hotelska parkirališta bila puna, ovo je velika stvar. S druge strane, udaljenost hotela, s kojom u Opatiji u pravilu nije bilo problema (jer se cijela konferencija odvijala u istim tim hotelima), ovdje je bila nezgodna - oni sretniji imali su petnaestak minuta hoda, a oni manje sretni koristili su autobus, ili čak brod do obližnjeg otočića. U pravilu, to i ne bi trebao biti problem - jednom kad se pojavite na konferenciji, nema neke potrebe za stalnim prešetavanjem - no razmaženi kakvi jesmo, sa sjetom smo se sjećali WinDays vlakića otprije par godina koji bi se ovdje baš izvrsno uklopio.

Konferencijski prostor zapravo nije ništa drugo no adaptirana tvornička hala, iz vremena kada se ovdje nalazila tvornica duhana. Ovo adaptirana shvatite uvjetno - vidjevši na fotografijama kako je to izgledalo prije, moramo priznati trud koji se uložio, no svejedno to ne samo da nije bilo ni do koljena luksuznom konferencijskom prostoru na koji smo navikli u opatijskim hotelima, što samo po sebi zaista nije bitno, već su neka rješenja daleko ispod standarda - primjerice, klimatizacija i prostori za obavljanje znate već kojih nuždi. Kako je sasvim izvjesno da će sljedeće godine WinDaysi ostati u Rovinju, voljeli bismo da se na tim stvarima poradi i cijeli kompleks pretvori u pošten konferencijski centar. WinDaysi nisu ni prvi ni jedini događaj koji se ondje odvija, a vjerujemo da bi ih bilo još i više kada bi za to postojali uvjeti.

Idemo li još šire, Rovinj kao grad bio je totalno nepripremljen ili nezainteresiran za preko tisuću ljudi koji su nahrupili u to (u ovo doba godine) mirno i pusto mjesto. Radilo je tek nekoliko kafića, a sve ostalo bilo je sezonski zatvoreno, kao što to obično biva u turističkim mjestima. Opatija je tu (opet mi o njoj, no nakon devet godina...) bila sasvim nešto drugo, iako ni ona nije živjela radi vindejsaša, već germanskih umirovljenika i riječkih partijanera, kojih je redovito puna.

Uz malo žmirkanja na te loše strane, cijeli se prostor čini kao idealan za konferencije poput WinDaysa. Poseban je plus, koji u Opatiji nikada nismo imali, što se sve nalazi na istom mjestu, pa je vrijeme za predah između predavanja dobilo sasvim drugu dimenziju - dimenziju druženja, susreta i ispijanja kava u internom WinDays kafiću, koji je u svom vanjskom dijelu bio uvijek pun, pa za sljedeću godinu nadu polažemo u veći broj stolova.

Isto se ne može reći za već tradicionalne zabave - ne prihvaćamo izliku da ih na stranim konferencijama gotovo i nema, te da smo sretni što ih uopće imamo - ako ih već radite, napravite ih kako treba! Možda starimo, a možda smo u pravu - ove godine su nam se zabave činile najjadnijima i najmanje posjećenima ikada. Razloge možemo samo nagađati, pa to ostavljamo organizatorima, no tu definitivno treba nešto stubokom mijenjati i učiniti ih zanimljivijima i atraktivnijima (ili barem, u nedostatku bolje ideje, sjetiti se uspješnica proteklih godina). Čak se i tradicionalno zabavna Algebra svela na puko točenje rakije - okej, napili ste nekoliko ljudi koji su onda zabavljali sve oko sebe, no ipak smo očekivali neki inovativniji, ako ne i sofisticiraniji oblik zabave. Jednako je otužno bilo i s konferencijskim torbama, koje su svojevremeno partneri i sponzori punili gadgetima i dosjetljivostima, a ove je godine jedina svijetla točka - uz samu torbu, koja je tradicionalno vrhunska - bio povratak majice za sve sudionike, koja je prošle godine izostala. (Znamo, zvuči banalno, no majice su nekakva konferencijska norma i radna uniforma svih geekova.)