Bug Online

O novom pravilniku o upravljanju vršnom domenom .hr priča se već godinama. Postojeći, koji je do prihvaćanja novoga i dalje aktualan, važeći je od 15. siječnja 2002., a svima je jasno koliko je tih osam godina dugačak period u internetskom svijetu i koliko ste stvari u međuvremenu dogodilo i promijenilo.

O hrvatskoj se domeni brine CARNet, hrvatska akademska i istraživačka mreža, koja je davno stvari postavila vrlo restriktivno i ograničavajuće. U to doba to se očito činilo dobrom odlukom, a zahvaljujući njoj, postoji velik broj slobodnih domena te nove tvrtke i projekti (u pravilu) nemaju problema s definiranjem svog digitalnog identiteta, kao što je to slučaj u većini drugih država. S druge strane, to je rezultiralo činjenicom da je velik broj domaćih projekata i tvrtki završilo na .com i sličnim, neutralnim domenama. CARNet je i taj problem želio riješiti uvođenjem .com.hr domena, koje su praksa mnogih zemalja. Štoviše, zemlje poput Velike Britanije uopće ne dozvoljava domene tipa domena.uk, već sve obavezno imaju dodatak .co.uk. Međutim, te domene nisu zaživjele kako treba (trenutno ih ima samo 6.000 u usporedbi sa 74.000 "pravih" .hr domena), i to iz dva razloga - visoke cijene i percepcije javnosti da se radi o neatraktivnom obliku domene. Visoka cijena (od 180 za prvu, odnosno 150 kuna za ostale godine) novim bi pravilnikom trebala biti znatno smanjena kako bi bila u rangu internacionalnih domena, a očekuje se iznos između 50 i 100 kuna. Nadamo se da će nova cjenovna politika popularizirati ovaj oblik domene koji, iako možda neatraktivniji od klasične .hr domene, nema nikakvih ograničenja po pitanju izbora naziva, broja registriranih domena i pravnog statusa. Jednostavno - može ih registrirati bilo tko za bilo što.

Komercijalne domene

Komercijalne domene (.com.hr) bile su ujedno i najnaprednije - to je bila jedina vrsta hrvatske domene koju ste u potpunosti mogli registrirati putem Interneta. Čudite se? Slažemo se - apsurdno je da se takvo što uopće mora naglašavati, a sramotno je što je i tu cijeli postupak bio kompliciran i dugotrajan. Naime, nakon izbora domene, bilo je potrebno izvršiti virmansku uplatu, a domena bi bila aktivna tek koji dan kasnije, kad uplata sjedne na račun CARNeta.

To je u odnosu na postupak registracije ostalih tipova domena zapravo jednostavno. Naime, svaki drugi tip domene za sobom je povlačio cijeli niz papira. Primjerice, za registraciju domene za firmu bilo je potrebno priložiti obrazac za registraciju, izvadak o registraciji pri Trgovačkom sudu te još minimalno dva obrasca za registraciju DNS poslužitelja. Potonji su bili posebno zabavni - tražili su gomilu informacija o samom poslužitelju (hardver, softver), iako je sve što je potrebno najobičnija IP adresa poslužitelja. Specijalan bonus bio je zahtjev da obrazac potpiše vlasnik DNS poslužitelja, što je, vjerujemo, zahtjev koji se za svaku drugu domenu fizički nije mogao izvesti jer su brojne smještene na inozemnim poslužiteljima. Nadamo se da nitko takvo što nije tražio od svojih inozemnih partnera i tako sramotio svoju zemlju u inozemstvu. Ipak, sve je to bezazleno u usporedbi s činjenicom da se cijela akrobacija s DNS obrascima morala izvoditi i prilikom promjene DNS poslužitelja - znate, onaj proces koji se na svim drugim domenama radi putem web sučelja, koristeći korisničko ime i lozinku i traje, brat-bratu, deset sekundi. Preciznosti radi, moramo naglasiti da su domene .com.hr dozvoljavale promjenu DNS-a putem weba, no taj je sustav radio loše, pa cijeli postupak nije bio nimalo ugodan, a kamoli ulijevao povjerenje da je promjena zaista napravljena.

Svaka pravna osoba po starom pravilniku ima mogućnost registracije jedne .hr domene, besplatno i doživotno. Isti pravilnik navodi da je obavezno da ime domene odgovara nazivu pravne osobe. Za odstupanje od potonjeg pravila bilo je potrebno priložiti objašnjenje, ma koliko bilo banalno, a koje se u pravilu prihvaćalo bez većih problema.

Jedine pravne osobe koje su imale pravo registracije dviju domena bili su pružatelji usluga internetskog pristupa, no kroz godine su naši ljudi, snalažljivi kakvi jesu, našli cijeli niz načina da registriraju još koju domenu za svoje potrebe. Javna je tajna da je najjednostavniji način da se to postigne bio osnivanje udruge građana, no neki su se snalazili i otvaranjem domena na povezane firme (primjerice, domena tportal.hr registrirana je na Kabelsko distributivni sustav iz Čakovca, tvrtku-kćer Hrvatskog Telekoma), odnosno iskorištavanjem tzv. HR-I domena. One po definiciji služe za "kvalitetnu organizaciju informacijskog prostora u Hrvatskoj", što su mnogi iskoristili za registraciju generičkih, a ujedno i vrlo atraktivnih domena. Da ne duljimo, provjerite sami; sva je dokumentacija (pohvalno) javno dostupna na adresi: http://hr-i.dns.hr/php/pregled_sve.php. Posebno obratite pažnju na dokumente ministarstava i drugih organa koja, u pravilu, trebaju dati svoje mišljenje odnosno dozvolu.