Bug Online

I Hrvati su, naravno, prihvatili novi medij, a pojava prvih hrvatskih blogerskih servisa značila je eksploziju “tržišta”. Odjednom je objavljivanje svojih neslaganja s vanjskom politikom Vlade ili pljuvanja po stilu odjevanja nekog kvazi celebrityja postala stvar važnija od jutarnjeg pranja zubi. Svi su odjednom postali uvjereni kako su dobri pisci pa neumorno tipkaju kartice i kartice teksta, nadajući se da će im to donijeti slavu u bespućima The Interneta. Neki u tome zaista i uspiju. U moru blogova ipak se nađe nekolicina tehnoloških blogova koji su zanimljivi i nama informatičarima gladnima znanja i informacija.

Simona & Ante vs. ASP.NET

Ne, nas ne zanimaju likovi navedeni u podnaslovu (ako je to ipak s vama slučaj, onda vam stvarno ne možemo pomoći, niti to želimo), nas zanima tehnološka strana priče. Postoje li hrvatski blogovi koji pišu o tehnologiji? Postoje, i poprilično su dobri. Željeli smo istražiti kakva je blogerska svjest kod Hrvata, jesu li spremni nakon (napornog) osmosatnog posla doći kući i iskucati post kako bi ostatak svijeta upoznali s nekom novom tehnologijom ili nekim trikom koji su baš danas primijenili u rješavanju problema. Odmah na početku naišli smo na hrpu potencijalnih problema i upitnika.

Blogova koje se mogu svrstati pod “tehnološke” ima poprilično, ali nisu svi vrijedni spomena. Morali smo postaviti neke uvjete, ali nažalost opet nismo mogli biti striktni u ispunjavanju tih uvjeta. Prva stvar koju smo odredili jest da blog mora pisati Hrvat. Naravno, nismo nipošto htjeli slati mail autoru pojedinog bloga pitajući ga je li Hrvat i moleći ga da nam pošalje skeniranu putovnicu, nego smo zaključujući iz imena i prezimena dizali palac gore ili dolje. Sljedeći pojam koji smo morali definirati bio je tehnološki blog. Ovdje smo se ograničili na blogove koji pišu o informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Blogovi koji pišu o načinima nabave ilegalnog softvera te linkovima za njegovo preuzimanje nisu uzimani u razmatranje. Razmatrali smo blogove u kojima se mogu naći vijesti, upute ili konkretni primjeri primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija u svakodnevnom radu. To bi se jednostavno definiralo kao: blogovi iz kojih se može nešto naučiti.

Sljedeće što je trebalo definirati jest sama riječ blog. Blog je po definiciji web stranica koju (najčešće) održava pojedinac koji na njoj redovno zapisuje svoje komentare i bilješke. Mogao bi se nazvati i internetskim dnevnikom. Problem je u tome što mnoge druge web stranice imaju na svojoj početnoj stranici popis najnovijih vijesti i komentara, te je trebalo podvući crtu između onoga što zovemo blog i onoga što zovemo portal/web stranica. Odlučili smo da je blog web stranica koju uređuje pojedinac (po potrebi bismo ovo mogli i zanemariti), nalazi se kao samostalan sustav, ili ako je već dio korporativne web stranice, onda se nalazi u posebnoj poddomeni. Sljedeći pojam koji je trebalo razlučiti jest redovno.

Nismo željeli odrediti striktan broj postova koji moraju biti napisani unutar određenog vremenskog perioda, nego smo metodom slobodne procjene odlučivali je li blog redovno ažuriran. Ali kao primjer, recimo da jedan post u tri mjeseca ne predstavlja redovno ažuriran blog. Sljedeće, trebalo je isprofilirati samo najkvalitetnije blogove. Tu nažalost ne postoji egzaktna metoda koja razdvaja kvalitetno od nekvalitetnoga, te je ispunjavanje ovog kriterija ovisilo o subjektivnoj ocjeni autora. Recimo da je jedan od osnovnih uvjeta kvalitete bio taj da se iz bloga može nešto naučiti, tj. da blog na zanimljiv i edukativan način predstavlja neku tehnologiju. Što se tiče jezika na kojem je pisan blog, nismo se željeli ograničiti samo na blogove koji su pisani na materinskom hrvatskom, jer pretpostavljamo da IT profesionalci znaju dovoljno engleskog jezika da ga mogu čitati, te smo stoga prihvaćali i blogove pisane na engleskom jeziku.