Bug Online

Po ocu sam otočanin i svako ljeto provodim na Ugljanu preko puta Zadra, na svetoj pradjedovskoj zemlji. Mada je u poređenju sa zagušenošću Zagreba svaki otok spas, za one s udaljenijih otoka Ugljan je kao Manhattan. Povezan je sa Zadrom s petnaestak dnevnih trajektnih linija koje voze svega pola sata. Ugljan je prema nekim podacima i najgušće naseljen otok Jadrana, s oko 7.500 stanovnika na 50-ak kvadratnih kilometara. S Ugljana se možete spojiti i DSL-om, što je posebno bitno u svjetlu ostatka ove kolumne.
Za poredbu, Dugi Otok u svojih 10-ak naselja ima 1.800 stalnih stanovnika te tri trajektne linije dnevno koje voze sat i pol. Silba, Olib, Ist i Molat, koji već idu u kategoriju megazabiti i osim Molata imaju samo po jedno naselje na otoku, imaju po zadnjem popisu svaki po 200-300 stalnih stanovnika te traže tri-četiri sata vožnje trajektom ili sat-dva katamaranom. Primjećujete, ekspert sam za zadarski akvatorij, dok su mi drugi komadi obale manje poznati.
Premuda, meni osobno jedan od najdražih, ali i najizoliranijih otoka, ima pedesetak (da, brojkama 50-ak) stalnih stanovnika i nekoliko brodskih linija tjedno – voze oko pet sati. Katamaran vozi brzo, oko sat vremena, ali uz vrlo ograničenu prtljagu – niti bicikli nisu dozvoljeni – i vrlo nepovoljan režim plovidbe.
Prvi otok do Premude je Škarda; kad sam bio klinac, sjećam se da je do Škarde vozila redovna brodska linija, ista koja je pokrivala i Premudu. Pred desetak godina ta je linija ukinuta, zadnji popis stanovništva nema nijednog stanovnika na Škardi – neprijatelji su pobijedili, otok je demografski izumro. Slikar koji je dizajnirao prve hrvatske kune svojedobno se povukao u osamu na Škardu i živio tamo sam s mačkom, ali je pred nekoliko godina i on odustao i preselio se u neki grad. Premuda je po svemu sudeći prva naredna na redu za izumiranje – pad broja stanovnika od rata je strmoglav.
No, čuda se dešavaju. Ministar Kalmeta je u proljeće 2005. otvorio novo trajektno pristanište. Auti su došli na Premudu! Premuda je pred nekoliko godina nakratko pala pod svjetlo interesa javnosti kada je jedna žena – svaka joj čast – inzistirala na Ustavnom pravu svog djeteta da se školuje u mjestu boravka. Ministarstvo je raspisalo natječaj i zaposlilo učiteljicu iz Zadra da živi na otoku u školi za jednog učenika, najmanjoj školi u Hrvatskoj. Izvrsno. Sada je na testu ustavno pravo svakog Hrvata na broadband, i time nakon dugačkog, ali potrebnog uvoda konačno dolazim do glavnog motiva ovog teksta.
Osobno smatram da za Hrvatsku nema napretka bez sustavno razrađene strategije regionalnog razvoja i to mi je jedna od omiljenih tema kojima gnjavim uživo ljude oko sebe kad se malo napijem ili zadrogiram. To vrijedi za sve sfere ljudske djelatnosti – IT, industriju, znanost, pa i sport, ako želite.