Bug Online

Nakon podosta razmišljanja i rješavanja dvojbi oko toga je li riječ o tajni velike moći, ili bar poslovnoj tajni, te još nekih moralnih, poslovnih i tehničkih dvojbi, ipak smo na kraju došli do zaključka da se ova priča ipak može ispričati. Putopis o kojem je riječ zapravo je malo zastario jer se dogodio prošle zime, ali zahvaljujući tome što je dio napisan još tada te svim bilješkama koje su tada napravljene, uspjelo se ispričati ovu priču.

Riječ je o prijenosnom DWDM sustavu Optima Telekoma (i slovenskog partnera) koji povezuje Zagreb, Ljubljanu i Beč, a preko kojega funkcioniraju naše glavne međunarodne veze. Riječ je o 40-kanalnom sustavu sa kapacitetom 10 Gbps po valnoj duljini, što bi teoretski (u slučaju maksimalne iskorištenosti) značilo 400 Gbps kapaciteta. U svaki od tih prijenosnih kanala (odnosno valnih duljina) smjesti se osam Gigabit Etherneta ili četiri transmisijska 2.5G STM-16 (a moguće su i njihove kombinacije) ili 10 Gbps (bilo u 10G Ethernet ili STM-64 varijanti).

Nakon što je sustav instaliran, umjeren i pušten u probni rad, došao je trenutak da i formalno prijeđe pod održavanje i u produkciju, za što je bio potreban obilazak cijele trase i svih lokacija na njoj, kako bismo se uvjerili da je sva naručena oprema dostavljena i instalirana te da su uvjeti na lokacijama u skladu s potrebama i definiranim uvjetima iz projekta.

Plan puta

Budući da sama trasa ne ide najkraćim putem do Beča, pokazalo se da moramo za obilazak odvojiti cijela tri dana. Put nas je vodio od Beča preko Graza i Klagenfurta do Villacha, pa kroz Karavanke preko Ljubljane i Novog Mesta do Zagreba, a priroda prijenosne tehnologije kaže da između svaka dva čvora, na nekih 50 - 80 kilometara, treba biti točka pojačanja, tako da smo u ta tri dana trebali obići točno 11 lokacija i na svakoj napraviti snimku stanja.

Nakon nekoliko odgađanja, konačno se pojavilo par ljepših dana te smo konačno dogovorili pokret. Plan je bio jednostavan - krenemo kolega iz sistemskog integratora i ja iz Zagreba, u Ljubljani pokupimo kolegu iz slovenskog partnera te slovenskog ureda istog sistemskog integratora; preko Maribora krenemo za Beč te potom idemo nazad lokaciju po lokaciju. Smještaj tražimo ovisno o tome dokle stignemo, pa kako bude.

Trodnevni aranžman Slovenije, Austrije i Hrvatske

Krenuli smo rano izjutra. Prvi je cilj bila Ljubljana, gdje smo trebali pokupiti preostalu dvojicu suputnika, koje smo više-manje uspješno i brzo našli ispred željezničkog kolodvora (uz malko zivkanja i dovikivanja). Kroz ljubljansku jutarnju gužvu krenuli smo prema Beču jer je cilj bio krenuti od daljeg kraja trase kako bismo završili doma u Zagrebu, na drugom kraju trase.

Preko Maribora i Graza smo oko 13h konačno stigli u Beč (tmurno, lagana kiša), provezli se preko cijelog Beča (Interxion je na sjeveroistoku, a mi dolazimo s juga) te započeli pregled lokacije u Interxion Vienna centru. Tamo nas je dočekala velika DWDM šasija sa 40-kanalnim mux/demuxem koji je zapravo OTM (Optical Terminal Mulitiplexer) u DWDM terminologiji, te već pripremljene i aktivirane valne duljine. Par ormara dalje smo također sreli još jednu DWDM šasiju koja će nas pratiti cijelim putem jer svi sustavi prate istu trasu i iste lokacije, tako da ćemo svugdje osim svojeg sustava (izraelski ECI Telekom) susresti i Ericsson/Marconi DWDM jednog domaćeg (te nama konkurentskog) operatera.

Interxion ima svoje procedure; najavili smo dolazak unaprijed (ja nemam problema jer sam na permanent access listi pa mogu doći kada god mi puhne, no kolege iz sistemskog integratora moramo izričito najaviti), prošli zaštitare, pozdravili Seada i obišli prvu lokaciju (provjera instalacije, usklađivanje projekta i zatečenog stanja, inventura sve opreme i slično).

Ovdje smo više-manje dogovorili procedure koje ćemo izvoditi na svakoj od lokaciji, spakirali se nazad u auto i krenuli nazad prema jugu, na sljedeću (65 km udaljenu) lokaciju u Bečkom Novom Mjestu (tj. Wiener Neustadtu).

Lokacija se nalazi nešto sjevernije od samog Neustadta, odmah do je vrlo sumnjivi noćni klub (Roxanne), a riječ je o žičanom ogradom ograđenih nekoliko kontejnera.

Ući nije toliko jednostavno. Za početak treba podesiti šifru na lokotu na ulaznim vratima (mijenja se povremeno), doći do našeg kontejnera te tada nazvati Interouteov kontrolni centar, izdiktirati im svoju referencu korisnika te oznaku lokacije, te vam potom oni izdiktiraju poveliku jednokratnu šifru koju treba ukucati u numeričku tastaturu postavljenu uz vrata ormara.

Tako smo stigli do prvog od podosta gotovo identičnih kontejnera koje ćemo još sretati po putu gdje se unutra nalaze komunikacijski ormari raznih vlasnika, odnosno pozicije za smještaj ormara. Par ormara su baš Interouteovi i sadrže same optičke razdjelnike (96-nitni kabel u svakom smjeru), središnji sustav DC napajanja te Interouteovu prijenosnu i mjernu opremu. Sâm kontejner je malo čudo tehnike i pametnog inženjerstva, sposoban za rad više-manje potpuno neovisan o ljudskoj intervenciji.

Na ovoj lokaciji naša DWDM trasa ima samo dva optička pojačala (OLA), od kojihkoje svako može dati maksimalno 20 dB pojačanja. Riječ je o EDFA pojačalima, o čijoj ćemo tehnologiji također ponešto napisati kasnije.

Nakon uobičajene procedure (provjera instalacije, projekt vs. izvedeno, inventura opreme) krenuli smo dalje, no za oko nam je zapeo prvi susjed Interouteovom pogonu: jednako tako žičanom ogradom opasan pomalo zlokoban TeliaSonerin čvor u kojemu se očigledno nalaze i njihovi (a možda i drugi) prijenosni sustavi. Riječ je o ozbiljnoj zgradi koja izgleda kao datacentar u malom; izgleda da je opremljena i agregatom te svime što je potrebno za izdržati i nuklearni rat. Nismo uspjeli shvatiti koriste li i oni Interouteov kabel (manje vjerojatno) ili možda imaju svoj po istoj ili sličnoj trasi (vjerojatnije), no susreli smo ih opet na putu do Graza.

Natrag u auto (vedro, no prilično zubato sunce) i krećemo u brda prema sljedećem čvoru u onim brdima između Graza i Beča, te smo nakon skretanja s autoceste u okolici Hartberga, nekih 95 km cestom od prošlog čvora. Nakon motanja po lokalnim cestama, na kraju nas je dočekalo 200 m makadama do čvora koji se doslovno nalazi usred šume, također pored TeliaSonerinog čvora. Opet, ovdje je samo optičko pojačalo i kompenzacija disperzije, za sljedeći korak do Graza.

Zadnja postaja prvog dana je Graz. Čvor se nalazi doslovno odmah uz nasip odvojka od čvora Graz Istok, u blizini shopping centra Murpark, no i tu je bilo malko traženja jer se čvor nalazi u dvorištu jedne tvrtke gdje treba naći stražnji ulaz, kamo se opet uđe kroz žičanu ogradu (ovaj puta daljinski upravljanu), prođemo pored agregata i konačno dođemo do ulaza u poveći čvor od dvjestotinjak kvadrata, gdje se vidi da je riječ o malko većem čvoru gdje razne tvrtke imaju razne svoje sustave.

I nama je Graz malo važniji čvor, imamo veliku kantu (veću šasiju) s malim filtrom koji odvaja neke valne duljine, tako da je moguće realizirati linkove npr. od Beča do Graza ili od Zagreba/Ljubljane do Graza. Procedura je i dalje ista: provjerili smo montažu, usporedili projekt i izvedeno stanje te odradili zapisnike koje smo trebali.