Bug Online

Pitanje tajnosti podataka u Republici Hrvatskoj do sada je bilo regulirano Zakonom o zaštiti tajnosti podataka iz 1996. godine. Taj Zakon je razlikovao vrste tajni (državna tajna, službena tajna, vojna tajna, poslovna tajna) i stupnjeve tajnosti (državna tajna, vrlo tajno, tajno i povjerljivo). Takva podjela se u praksi pokazala potpuno neučinkovitom, jer je veoma malo tajnih podataka imalo pravilno određenu vrstu i stupanj. Štoviše, stupanj bi se često zaboravio staviti na ispravu i time bi se podatak praktično učinio javnim.
Također, dosadašnji Zakon nije odgovarao standardima koji se primjenjuju u zemljama članicama Europske unije i NATO-a koji u području tajni iz djelokruga državnih tijela ne poznaju posebne vrste tajnosti, već samo četiri stupnja tajnosti podataka. Takva nekompatibilnost je tijelima Republike Hrvatske stvarala probleme kod prevođenja i usklađivanja tajnih podataka.
Dosadašnji Zakon je široko određivao krug tijela ovlaštenih za utvrđivanje vrsta i stupnjeva tajnosti definirajući ih kao javna tijela, čime je otvarao mogućnost utvrđivanja tajnosti i u područjima koja to nisu po standardima zemalja Unije, u kojoj se polazi od načela da je tajnost izuzetak, a ne pravilo.
Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju novog Zakona navela i sljedeće: „Samo mali broj državnih tijela, deset godina nakon donošenja Zakona o zaštiti tajnosti podataka, ima donesene propise i implementirane zaštitne mjere, navedeni propisi su slabo ujednačeni, a najveći broj tijela državne uprave nema odgovarajuće ljudske potencijale i znanja za provedbu potrebnih poslova u cilju zaštite tajnih podataka.“