Bug Online

Zbog gore navedenog, s osobitom pažnjom popratili smo prijedlog novog Zakona o informacijskoj sigurnosti koji je u zakonodavnu proceduru kao predlagatelj uputio Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, čiji su stručnjaci i sudjelovali u njegovoj izradi.
Informacijska sigurnost u prvom redu predstavlja zaštitu informacija od raznih opasnosti kako bi se osiguralo neprekinuto funkcioniranje poslovnih i drugih sustava te kako bi se umanjila potencijalna šteta uslijed njihovog gubitka. Zaštita tajnosti informacija jedna je od osnovnih pretpostavki modernog poslovanja, ali i funkcioniranja državnih tijela i provođenja raznih mjera od strane tijela koja sudjeluju u upravljanju državom, poslovnim sustavom i bilo kojim drugim oblikom zajedničkog ljudskog djelovanja.
Hrvatski je zakonodavac već u nekoliko navrata donosio propise koji su regulirali ovo područje. Prvi od tih propisa bila je Uredba o utvrđivanju mjerila za određivanje tajnih podataka obrane te posebnim i općim postupcima za njihovo čuvanje donesena u ratno vrijeme, 1991. godine. Zatim su slijedili Zakon o zaštiti tajnosti podataka iz 1996. te često prozivani Zakon o sigurnosnim službama.
Međutim, ni jedan od ovih zakona nije na odgovarajući način uzeo u obzir napredak na području informacijske tehnologije, sve širi spektar njene primjene kao i odgovarajuće društvene momente koji su popratili prodor informacijske tehnologije u sve pore društvenog djelovanja. Osim toga, navedeni propisi nisu ispunjavali ni standarde o klasifikaciji zaštićenih podataka i institucionalnom nadzoru provedbe zaštite podataka, a bili su i manjkavi na osobito važnom polju zaštite privatnosti i osobnih prava građana, pa su stoga često bili metom opravdane kritike, a možda i zloporabe.