Bug Online

Laserski pisači (govorimo, jasno, o monokromatskim modelima) nezaobilazan su uredski alat, poput računala, radnog stola ili aparata za kavu. Tehnologija koja je s nama još od sedamdesetih u urede se počela probijati sredinom osamdesetih (HP je 1984. predstavio prvi stolni laserski pisač pod imenom LaserJet – ime se održalo do danas), a suvereno je zavladala u idućem desetljeću i ne pokazuje znakove posustajanja pred novotarijama poput ispisa u boji.
Razloga za ovo ima više, a najbitniji je taj da je monokromatski laserski ispis iznimno zrela tehnologija kod koje korisnici točno znaju što mogu očekivati i koliko to košta. Za održavanje su pisači iznimno jednostavni – kod većine modela sve što treba napraviti je brisati prašinu s njih i tu i tamo promijeniti kazetu s bubnjem i tonerom.
Konkurenciju im čine prije svega pisači u boji koji se dijele na dvije skupine – lasere u boji i tzv. business ink-jete odnosno uredske pisače u boji koji se zasnivaju na tintnoj tehnologiji. Glavna prednost i jednih i drugih nad laserskim pisačima je ispis u boji – no, u većini slučajeva to je i jedina prednost.
Ispis u boji lijepo je imati, no pisači u boji su obično znatno skuplji već prilikom same nabave, a u eksploataciji stoje od dva do pet puta više od monokromatskih, ovisno o modelu. Na većini pisača u boji ne samo da je kolor-ispis skuplji od crno-bijelog ispisa na monokromatskom pisaču (što je sasvim logično), nego je i crno-bijeli otisak skuplji ako ga proizvedete na pisaču u boji. Drugim riječima, pisač u boji će vas stajati više, čak i ako prisilite zaposlenike da na njemu ispisuju u boji samo kada im to zaista treba.
Uzevši ovo u obzir, ne čudi da se i danas, kada cijene laserskih pisača u boji rapidno padaju, većina ureda zadržava na monokromatskima, uz eventualnu kupovinu samo jednog pisača u boji koji se koristi po potrebi.