Bug Online

Najočitija odlika zrelih tehnologija, ona koju ljudi najviše vole primijetiti, jest da "sve radi otprve", što je poznato još i kao "make it so" vrsta tehnologije prema poznatom, kosom neobdarenom kapetanu popularne futurističke serije. Stvaranje uredske bežične mreže praktički je trivijalno u slučaju da se zaista radi o jednom uredu i da je broj implementiranih pristupnih točaka (access points - AP) blizak jedinici. Nakon što se ispostavi da je potrebno više AP-ova da pokriju više soba, više katova zgrade ili da je topologija prostora takva da je neekonomično propisno uređenje infrastrukture, brzo se dođe do situacije u kojoj se ili treba odvojiti od pozamašne svote novca za stručne savjete i/ili rad, ili sličnu svotu potrošiti na tzv. enterprise pametnu opremu koja će pomoći, ili barem neće puno smetati u svemu ovome. Sve donedavno nije bilo srednjeg puta koji bi bio dovoljno skalabilan i lagan za upravljanje u slučaju kada broj AP-ova prelazi pet do deset, a broj klijenata veći od 50 - 100.

Naravno, tvrdnja nije da je tako nešto nemoguće. Teoretski je moguće uspostaviti mrežu i ručno, koristeći opremu (AP-ove) namijenjene kućnoj ili malouredskoj (tzv. SOHO) primjeni i konfigurirati mrežu i svaki AP samostalno, što uključuje npr. konfiguriranje samostalnog DHCP servera unutar mreže, mrvicu pažnje oko usmjerivačkih postavki na kritičnim dijelovima mreže i slično. Poanta je da je napraviti takvo što uz manualnu administraciju ne pretjerano zabavno i podložno problemima vrste "gdje su ljestve, trebam resetirati router iznad vrata kod tajnice".

S druge je strane spektra spomenuta pametna oprema. Posjetitelji Ciscovih sajmova ili jednostavno upoznati s razvojem ove grane stabla tehnologije neće biti iznenađeni postojanjem stvari kao što su centralizirano upravljanje AP-ovima, dinamičko i automatsko konfiguriranje snage i kanala AP-ova za maksimalno pokrivanje prostora i real-time iscrtavanjem pozicije u prostoru AP-ova i njihovih klijenata. Manje upoznati s ovim tehnologijama možda će morati pokupiti donju čeljust sa stola ili poda nakon što su pročitali prošlu rečenicu, a osobito nakon što čuju da je većina ovih funkcionalnosti sada dostupna u maloprodaji običnim korisnicima.

Woof woof! Good dog!

Maskota tvrtke čiji su proizvodi tema ovog opisa, a koji vjerojatno ima veze s njenim imenom, mali je pas koji laje, odnosno pravi galamu. Nakon pregleda mogućnosti obitelji uređaja ZoneFlex rekli bismo da se slažemo - posve je razumljivo zašto bi giganti kao što je Cisco na sve načine željele ili kupiti ili ugasiti ovu malu (relativno rečeno - oko 250 zaposlenika) tvrtku. Način na koji je Ruckus uspio jest što je kao agilna mala tvrtka preskočio veliku količinu razvojnih problema koje su veće tvrtke imale u razvoju sličnih proizvoda. Dok je enterprise proizvođačima problem napraviti posve novu liniju proizvoda koja nema ništa zajedničko s prijašnjima i koju se ne bi moglo konfigurirati na način na koji se održavaju njihovi drugi proizvodi, mala tvrtka jednostavno nema taj korak.

Sama je tvrtka praktički nepoznata u popisima uobičajenih igrača u ovom području, osobito u našim krajevima. Malo iznenađuje stoga što je od takve tvrtke praktički iz vedra neba stiglo tako zaokruženo rješenje, cijela obitelj proizvoda koji međusobno surađuju na vrlo integriran način.

R&D na djelu

Za razliku od generičkih AP-ova čije su antene u principu svugdje identične i zamjenjive, proizvodi Ruckusa imaju nešto posve drugačije: skup antena koje se izravno izdižu iz tiskane pločice (devet antena) i koje su povezane na specifične kontrolere. Najvažnija osobina dobivena ovim dizajnom jest vrlo precizna kontrola smjera signala (i za slanje i za primanje), što ima neke zanimljive posljedice. Propusnost je najviše povećana u kombinaciji sa 802.11n standardom (MIMO) koji propisuje mogućnost korištenja većeg broja antena za istovremeno primanje i slanje. Uz odličnu kontrolu smjera signala, MIMO konačno dobiva puno više smisla jer ugrađena logika sada može na znatno bolji način odrediti u kojem se smjeru nalazi klijentski uređaj te usredotočiti komunikaciju s njim samo u tom smjeru. Praćenje optimalnog smjera dinamično je i odgovara na promjenu situacije u prostoru - npr. kretanje klijentskog uređaja ili pojavu smetnji u određenom putu signala. Manje važna, ali zanimljiva posljedica ovoga jest mogućnost ZoneDirectora da donekle točno smjesti AP-ove pod njegovom kontrolom u prostor, odnosno izračuna njihov relativni položaj.

Da sve ovo nije samo teorijsko naklapanje, govore rezultati neovisnih testova ovih uređaja (koji se bez bez problema mogu naći na webu) u kojima oni uvjerljivo postižu i do tri puta (300%) bolje rezultate od profesionalnih Ciscovih AP uređaja iste generacije. Koliku razliku ovo znači, u praksi je najbolje izraziti primjerom - radi se o razlici između 30-ak MBit/s i 100 MBit/s.