Bug Online

Jedan je od osnovnih zadataka svake ozbiljnije softverske arhitekture omogućiti maksimalnu fleksibilnost i proširivost nad njom izgrađenih poslovnih aplikativnih sustava. Fleksibilnost i proširivost softverske arhitekture drastično pojednostavljuju životni ciklus poslovnih aplikativnih sustava za sve zainteresirane strane (engl. stakeholders) koje u njemu sudjeluju (krajnji korisnici, naručitelji, softverski arhitekti, razvojni inženjeri, testeri…). Pojednostavljenje životnog ciklusa ogleda se u mogućnosti brze reakcije na promjene u poslovnim zahtjevima, modularnosti, konfigurabilnosti, robusnosti itd. Pozitivan učinak fleksibilnosti i proširivosti softverske arhitekture na životni ciklus poslovnih aplikativnih sustava odavno je poznata činjenica. Međutim, način postizanja adekvatne razine ovih dvaju svojstava pitanje je na koje softverska industrija kroz svoju vlastitu evoluciju kontinuirano traži odgovor.

Zašto SOA?
Arhitektura orijentirana servisima (engl. Service Oriented Architecture, SOA) predstavlja rezultat evolucije softverske industrije na polju postizanja maksimalne razine fleksibilnosti i proširivosti. Postoje različite (manje ili više formalne) definicije ovog koncepta, no većina njih se slaže da arhitektura orijentirana servisima predstavlja arhitekturalni stil koji promovira primjenu labavo povezanih servisa kako bi osigurao maksimalnu poslovnu fleksibilnost na interoperabilan i tehnološki neovisan način.