Bug Online

Otkad je, pod kapom tadašnjeg Digitala, veteranska AltaVista stekla popularnost novom i korisnom uslugom seciranja weba u potrazi za informacijama, tražilice - među kojima je danas sveprisutni Google u potpunom monopolu - su s pravom postale jedan od najmoćnijih internetskih alata. Štoviše, njihovo se korištenje poistovjećuje s elementarnom računalnom pismenošću, a s razmjerima današnjeg Interneta i kaosa informacija na njemu, automatizirane tražilice više nisu stvar izbora, već nužnost.
I dok većina pjeva ode Googleu i njegovom pretraživačkom engineu koji, mora se priznati, funkcionira mnogo bolje od nekadašnjih tražilica (ali, nažalost, i nekih razvikanih današnjih), nije ni on cijepljen od specifičnih nedostataka, i već se čuju brojne najave sljedeće generacije tražilica koje bi to trebale ispraviti, i koje su sve važnija tema u programerskim krugovima.

Ubojita preciznost
Za početak, najčešće uočljiv Googleov nedostatak je isključivost njegovog pretraživanja, čemu smo svi imali, barem koji put, prilike svjedočiti. Recimo, poželite li kupiti automobil u klasi blizu 120 konjskih snaga, upis argumenta "120 bhp" u polje tražilice naći će brojne automobile koji ih imaju upravo toliko, no iz pretrage će biti izuzeti modeli sa, primjerice, 115 KS, koji vam se - osim ukoliko ste enormno pedantni - gotovo jednako dobro uklapaju u izbor.
Rješenje ovog nedostatka krije se - očito - u davanju šireg stupnja slobode određenim argumentima. No time se samo otvara sljedeći, znatno veći problem: ovisno o vrsti pretraživanja, ta razina slobode ne može uvijek biti jednako podešena.