Bug Online

Na području Republike Hrvatske uz Hrvatsku radioteleviziju danas djeluju 24 televizijska i 155 radijskih koncesionara te veći broj osoba koje objavljuju elektroničke publikacije. Donošenje novoga Zakona o elektroničkim medijima bilo je nužno s obzirom na to da nova Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama, koju su prihvatili Europski parlament i Vijeće Europe 11. prosinca 2007. godine (Direktiva 2007/65/EZ kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 89/552/EEZ o televiziji bez granica), uređuje, pored audiovizualnih medijskih usluga televizije ili televizijskog programa kao linearnih audiovizualnih medijskih usluga, i audiovizualne medijske usluge na zahtjev.

Osim toga, nova Direktiva uređuje i audiovizualne komercijalne komunikacije, plasman proizvoda, audiovizualni program, uređivačku odgovornost, sponzorstvo i slično. Televizijsko emitiranje uključuje posebno analognu i digitalnu televiziju, izravni prijenos, emitiranje putem Interneta i video na zahtjev. S obzirom na to da je sam Zakon dosta opširan, u ovom ćemo tekstu najviše pažnje posvetiti elektroničkim publikacijama.

Nove definicije 

Danas već stari Zakon o elektroničkim medijima bio je donio dosta dvojbi zbog vrlo neprecizne definicije elektroničkih publikacija. Naime, definicija elektroničkih publikacija iz 2003. glasila je: "programski sadržaji koje fizičke ili pravne osobe prenose putem informacijsko-komunikacijskih veza na način da su dostupni širokoj javnosti bez obzira na njihov opseg". Tu su mogle ući gotovo sve internetske stranice, forumi, pa čak i blogovi - što sigurno sve ne spada u opseg onoga što posebnim zakonom treba regulirati. Elektroničke publikacije trebaju biti one koje po svojom konceptu predstavljaju ekvivalent klasičnih, papirnih publikacija, a ne sve što se na webu objavljuje!

Nova je definicija tu bitno bolja. Elektroničke su publikacije stavljene uz bok audiovizualnim i radijskim programima kao elektroničkim medijima, a definirane su u novom Zakonu kao "urednički oblikovane internetske stranice i/ili portali koji sadrže elektroničke inačice tiska i/ili informacije iz medija na način da su dostupni širokoj javnosti bez obzira na njihov opseg". Dakle, one moraju biti urednički oblikovane te svojim sadržajem predstavljati elektroničke inačice tiska, odnosno informacije iz medija.

Zakon definira i brojne druge pojmove, no, ovdje ćemo spomenuti samo oglašavanje, koje je prema Zakonu o elektroničkim medijima "svaki oblik emitiranja oglasa bilo uz plaćanje ili sličnu naknadu ili emitiranja u svrhu samopromidžbe javnih ili privatnih trgovačkih društava ili fizičkih osoba vezano uz trgovinu, poslovanje, obrt ili struku, kako bi se promicala nabava robe i usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze, uz plaćanje".

Definicija je iznimno široka i obuhvaća oglašavanje ne samo uz klasično plaćanje, već i različite kompenzacije i samopromidžbu, dakle oblike relativno česte kod internetskih portala. Što to u praksi znači? Uzmimo primjer: reklama internetskog providera koju portal objavljuje kao oblik kompenzacije za prostor na serveru smatrat će se klasičnom reklamom i stoga se na nju odnose sve odredbe dosta opširnih propisa kojima se definira reklamiranje općenito. To uredništva elektroničkih publikacija svakako trebaju uzeti u obzir.