Bug Online

Male tvrtke – a u hrvatskim mjerilima to znači tvrtke koje imaju od tridesetak do stotinu zaposlenih - izdvajaju najviše tri posto svog ukupnog godišnjeg prihoda na informatičke tehnologije. Od tog iznosa gotovo dvije trećine ide u nužnu zamjenu starijih tehnologija novijim, tako da ne preostaje baš puno za ulaganje u tehnologije čija svrha je unaprjeđivanje svakodnevnog poslovanja. Drugim riječima, ako ste mala tvrtka, tehnologiju kupujete samo onda kada morate - kako biste udovoljili nekoj posebnoj potrebi ili novom projektu koji to zahtijeva. Isto tako, male tvrtke imaju najčešće samo jednu do najviše tri osobe koje su zadužene za IT. Uzeto zajedno, to znači da će mali poduzetnik svoje ovogodišnje tehnološke potrebe zadovoljiti s istim pa možda i manjim resursima nego što je to činio prije godinu ili dvije.
Kad se gledaju prioriteti, male će tvrtke najviše uložiti u „osvježavanje“ sigurnosnog softvera, u dodatnu pohranu podataka, mobilne uređaje te - u rješenja za poslovnu inteligenciju, ili, kako to u informatičkom slengu kažemo - business intelligence. Tako je to na „zapadu“, u onom dijelu svijeta s kojim se volimo uspoređivati. Kod nas je to drukčija priča, takvih investicija baš i nema - iako, u posljednjih par godina, svjedočimo pojavi nekoliko takvih projekata i u Hrvatskoj. „Treba reći da su mali poduzetnici vrlo zahtjevni i kao korisnici. To nije samo pitanje novca već i toga da im trebaju vrlo specifična rješenja. Naravno, moguće je napraviti standardno rješenje za određenu industriju – maloprodaju, distribuciju – no veličina našeg tržišta je ograničenje. Usto, kod nas treba biti oprezan i pri razvrstavanju tvrtki po veličini – mirovinski i investicijski fondovi bi ušli u kategoriju malih poduzetnika po broju zaposlenih, no po ostalim parametrima spadaju u velike firme“, kaže Dražen Marković iz tvrtke Neos.

Za velike i male
Sustavi za poslovnu inteligenciju do sada su se pretežno koristili u velikim korporacijama koje u svom poslovanju obrađuju goleme količine podataka, no BI sustavi koji se temelje na SQL Serverima mogu se koristiti i u manjim tvrtkama. Te manje tvrtke koriste se tim softverom na isti način kao i velike, no unatoč tome što je tehnologija u biti ista, postoje razlike. Svi BI sustavi sagrađeni su oko neke baze podatka, bolje rečeno – nekog skladišta podataka. Usto, imaju i neki program za analizu te rade izvještaje, scorecarde, dashboarde itd. Korporacijama treba snažnije BI rješenje i softver za pohranu podataka, dok su sustavi za male poduzetnike standardizirani paketi alata te se mogu pokrenuti doslovno na jednom ili dva servera. „Razlike između Enterprise i SMB rješenja su u tri glavna područja – složenosti, količini podataka i cijeni. Osnovni kriterij da li je neko BI rješenje „pravo“ je da li to rješenje korisniku rješava poslovni problem i odgovara na kritična poslovna pitanja, tj. da li donosi neku vrijednost poslovanju“, kaže Dražen Oreščanin, direktor tvrtke Poslovna inteligencija.
Manji poduzetnik ne mora zapošljavati stručnjaka za BI, niti mu trebaju konzultanti. S druge strane, BI sustavi za velike tvrtke uvijek se moraju prilagoditi često brojnom i raznovrsnom drugom softveru, a to znači i da tvrtka mora ili imati vlastite BI stručnjake ili zaposliti konzultante koji će im to odraditi. Implementacija i dizajn BI sustava u velikoj tvrtki može potrajati i godinu dana, dok se BI sustav za malu tvrtku može pokrenuti u nekoliko tjedana, pa i brže.

Čemu BI?
Uvođenje BI sustava u malu tvrtku obično počinje instalacijom modula za izvještavanje i osnovnu analitiku, a primaran cilj je - kao i u svakom drugom biznisu – unaprijediti proces donošenja odluka kvalitetnijom obradom informacija. Bolje shvaćanje poslovanja i poslovnog okružja posebno je važno u kriznim vremenima kad se počinje paziti doslovno na svakog kupca i na svaku kunu u troškovima.
„Prvi faktor je koliko si mali i srednji poduzetnik u ovom vremenu krize može priuštiti sredstava za investiranje u BI sustav. Drugi faktor je realnost njegove percepcije vrijednosti takvog sustava - čest je slučaj da je poduzetnik spreman odvojiti neki iznos za implementaciju BI sustava, no taj iznos je bitno manji od onoga koji bi zaista trebao za njegovu implementaciju. To je posljedica dugogodišnje krize i urušavanja percepcije vrijednosti rada i znanja“, kaže Oreščanin.