Bug Online

Za procesor koji je nakon predstavljanja imenovan UltraSPARC T1 moglo se čuti već dulje vrijeme pod kodnim imenom "Niagara", koje govori o ideji u središtu cijele arhitekture – propusnosti. Još od predstavljanja procesora, cijeli hardverski odjel Suna bruji o jednoj stvari – throughput computing. Radi se o tome da, po njihovoj ocjeni, današnja generacija procesora koji su u širokoj upotrebi ima sasvim dovoljno procesne moći za današnje aplikacije i da performanse treba tražiti negdje drugdje. Kao što je već demonstrirao Intel neslavnim krajem svoje arhitekture NetBurst (iz procesora Pentium 4), količina megaherca po kvadratnom milimetru danas nije ni približno dobro mjerilo performansi sustava.
Čavao u lijes cijeloj ideji (da posudimo metaforu) zabio je upravo Sun, predstavljanjem arhitekture i procesora čija osnovna varijanta (mainstream) radi ni više ni manje nego na 1 GHz. Ovaj procesor ne baš velikog takta i adekvatno male potrošnje postiže performanse koje su po radnom taktu ekvivalentne jednako brzim Opteronima AMD-a, i gotovo četiri puta bržim Intelovim Xeonima. Jasno, vrag je u detaljima.

Svi slapovi Nijagare
Kao što ni rijeka Nijagara nema samo jedan slap koji izdržava svu količinu vode koja čini rijeku, tako ni Sunov procesor nije jednostavne građe – u svojoj najjačoj inačici procesor se sastoji od osam jezgri. Nalik već poznatom Hyperthreadingu, svaka jezgra može izvršavati više programskih niti istovremeno, no za razliku od Intelove implementacije, Sunova se zove Chip MultiThreading (CMT) i svakoj jezgri omogućava izvršavanje do četiriju programskih niti. Sve ovo rezultira time da jedan fizički procesor odnosno socket sustavu donosi 32 logička procesora. Kako se radi o 64-bitnim procesorima, to znači da u svakom trenutku svi procesori zajedno mogu obrađivati 2.048 bita podataka ili naredbi, ne uključujući sadržaje registara. Koristi se skup naredbi SPARC v9 te je time novi proizvod kompatibilan unazad s postojećim aplikacijama za procesore SPARC.