Bug Online

Za testiranje su izabrani proizvodi (abecednim redom) VMware ESXi 3.5, Microsoft Hyper-V 2008 i Citrix XenServer 5.0. Tehnološke su pozadine ovih proizvoda relativno neobične i zanimljive, ali jedino Hyper-V pomalo odskače od nazivnog kriterija izbora po tome što zahtijeva punokrvni operacijski sustav opće namjene kao osnovu na koju se instalira - Windows Server 2008. Uključen je u temu jer se radi o proizvodu ipak namijenjenom ozbiljnoj (da ne kažemo enterprise) primjeni i nije predviđen da koegzistira s drugim aplikacijskim proizvodima, te jer se može koristiti u core inačici bez većine ostatka sustava. Drugi proizvodi u potpunosti odgovaraju kriteriju da se radi o samostojećim proizvodima namijenjenima samo jednoj funkcionalnosti - virtualizaciji. Dodatni su kriteriji koje smo primijenili, ali koji su zapravo univerzalno podržani pa nisu utjecali na izbor proizvoda, da alati podržavaju korištenje potpune virtualizacije i 64-bitne sustave-goste različitih vrsta i osobina. Iako paravirtualizacija može značajno poboljšati performanse u nekim aspektima rada, tema je fokusirana na potpunu virtualizaciju i korištenje u heterogenim okruženjima (više vrsta operacijskih sustava istovremeno).

Testirali smo sva tri proizvoda isključivo sa 64-bitnim gostima u tri varijante: Ubuntu Linux 8.10 Server, FreeBSD 7.1 i Windows 2008 Server R2. Navedena varijanta Windows Servera korištena je i za testiranje Hyper-V-a kao domaćina.

VMware ESXi 3.5

VMware ESX i ESXi u osnovi su isti proizvod. Razlikuju se u tome što ESXi ne dolazi sa svim dodatnim alatima koji se instaliraju u "Linux konzolu" sustava. U praksi ovo znači samo dvije stvari: ESXi je moguće instalirati na male medije - kanonski su primjer USB stickovi (veliki postotak modernih servera dolazi s barem jednim USB portom koji je "interni" na matičnoj ploči) i manje su mu mogućnosti nadogradnje specijaliziranim driverima i alatima za nadzor servera. Out-of-the-box ESXi podržava točno sve ono što podržava ESX, naravno s istim performansama.

ESXi je stoga po veličini instalacije i zahtjevima za memorijom servera domaćina najmanji od testiranih proizvoda, što je vrlo pozitivno i ulijeva povjerenje da se performanse neće trošiti na nevažne detalje. Negativne su strane ESXi-a iste one koje ima i ESX - podržani hardver je ograničen na "serverske" komponente za koje su autori ESX-a mislili da je pogodan za korištenje, a maksimalni broj procesora koje je moguće pridružiti virtualnom gostu je četiri. Prvo ograničenje znači da ESXi nije moguće instalirati na računala "kućne izrade" - konkretan primjer su praktički sva računala bazirana na Nvidijinim matičnim pločama (nisu podržani SATA diskovni kontroleri i mrežna sučelja). Problema u profesionalnim okruženjima neće biti jer je podržan sav moderan serverski hardver. S druge strane, entuzijasti koji bi možda mogli iskoristiti neke mogućnosti ESX-a ga jednostavno neće moći koristiti.

Spomenimo još da je ESX posve različit proizvod od VMware Servera i Workstationa. Dok se potonja dva instaliraju na računala s već postojećim operacijskim sustavim i koje se i dalje može koristiti za proizvoljnu namjenu, ESX zamjenjuje operacijski sustav. Tehnički, ESX je operacijski sustav sâm za sebe, sa svojom jezgrom i driverima, koji koristi Linux kao pomoćni sustav za upravljanje i nadzor. Ova osobina može zvučiti pogodno korisnicima koji žele nešto naprednije od dual-boot konfiguracije, no treba imati na umu da osim nepodržavanja svog osnovnog hardvera prisutnog u kućnim računalima, nije uopće podržan multimedijski hardver - 3D ubrzivači, zvučne kartice i slilčno, a "konzola" proizvoda ne sadrži sučelja za administraciju i korištenje. Također, RAID je podržan isključivo s hardverskim kontrolerima. ESX rabi vlastiti datotečni sustav za pohranu virtualnih računala sa naprednim mogućnostima dijeljenja podataka između većeg broja istovremenih domaćina (uz adekvatan hardver - najčešće SAN). Datotečni sustav nazvan VMFS optimiziran je za svoju namjenu, ali ima jedno ograničenje: ugrađenu maksimalnu veličinu datoteka koje se pohranjuju na njemu koja se mora konfigurirati pri kreiranju (formatiranju) datotečnog sustava. Osnovna (default) veličina od 256 GB možda neće biti dovoljna svim korisnicima.

VMware ESX sustav je koji je na svim testovima razumljivo iskazao najveću zrelost, najmanje problema pri korištenju i općenito najbolje performanse. Sve ovo je točno unatoč tome što se još uvijek radi o praktički 32-bitnom sustavu koji 64-bitne goste podržava koristeći hardverske ekstenzije za virtualizaciju prisutne u procesoru, za razliku od oba konkurenta.

Alat za nadzor sustava je VIC - VMware Infrastructure Client koji je već poznat i uobičajen u svim verzijama ESX-a. Na prvi pogled alat izgleda rudimentarno ali radi se o velikom trudu koji su autori uložili da korisnika ne bi preplašili ogromnim brojem mogućnosti koje on zapravo omogućava. Osim što ima najviše opcija za konfiguraciju od svih alata na testu, VIC ima i najbolje mogućnosti praćenja rada, odnosno kreiranja izvještaja o ponašanju sustava. Druga strana medalje jest da je ponekad potrebno traženje u kojem se dijelu sučelja nalazi tražena opcija.