Bug Online

Dana 9. siječnja 2009. godine na Cryptography mailing-listi, osoba pod imenom Satoshi Nakamoto objavila je prvu inačicu Bitcoin klijenta te dokument koji opisuje rad ovog sustava koji predstavlja decentraliziranu virtualnu valutu koja upotrebljava peer-to-peer te onemogućava dvostruko trošenje.
Praktički cijelu prvu godinu broj korisnika ovog inovativnog sustava bio je vrlo mali. A onda, tijekom 2010. godine sustav je polako počeo živjeti – broj korisnika se povećao te je Bitcoin počeo na sebe privlačiti sve veću pažnju. Ova je pažnja kulminirala ove godine kada su članke o Bitcoinu objavili i ugledni časopisi poput The Economista ili Forbesa. U tom je trenutku postalo jasno da je sam sustav zaživio, a neke od njegovih karakteristika poput vrlo visokog stupnja anonimnosti privukle su i pažnju postojećih monetarnih institucija kojima se ove karakteristike nisu niti malo svidjele.
Cjelokupan način rada Bitcoina iznimno je fascinantan te bismo ujedno odmah i pozvali sve čitatelje koje zanima ovakva tematika da prouče dokument objavljen na Bitcoin web-stranicama (http://www.bitcoin.org) budući bismo za detaljno objašnjenje ovog kompleksnog protokola morali potrošiti vjerojatno četvrtinu Mreže.
Osnovni elementi
Kao i kod svakog sustava valuta, osnovne elemente predstavljaju korisnički računi i same transakcije kojima korisnici prenose (virtualne) novce. Kada je riječ o virtualnim valutama, postoje određeni problemi koji su inherentni zbog digitalnog oblika. Bitcoin ove probleme vrlo elegantno rješava, a više detalja o njima te način na koji ih Bitcoin rješava možete pročitati u posebnom okviru.
Korisnički računi u Bitcoin sustavu su, dakle, definirani parom asimetričnih ključeva. Da podsjetimo: asimetrična kriptografija bazirana je na paru ključeva – javnom i tajnom. Javni ključ dijelimo sa svima, dok je tajni (logično), samo naš te s njim možemo i dokazati da smo mi vlasnik navedenog javnog ključa. Asimetrična je kriptografija danas osnova elektroničkog poslovanja.
Sam Bitcoin račun, na koji možemo prenijeti novce zapravo je tako samo sažetak javnog ključa korisnika u „čitljivom“ obliku – primjer takvog korisničkog računa je npr. niz 1H37GVAcAMCbv9pfa9qwZwSw2x7nhdsrv8. Ako bismo sada željeli prenijeti neke novce na ovaj korisnički račun dovoljno je generirati transakciju u našem Bitcoin klijentu, odabrati ovaj račun kao ciljni račun i posao je gotov.
Ono što se odmah može vidjeti iza ovog nerazumnog niza je činjenica da ne znamo čiji je. Kako svaki korisnik može generirati praktički neograničen broj parova tajnih i javnih ključeva, za svaku se transakciju može koristiti drugi javni ključ, što je ekvivalentno drugom računu! Iako ovdje nije riječ o potpunoj anonimnosti, već i ovakav način rada itekako otežava identifikaciju vlasnika pojedinog računa, što je i jedna od stvari koje su zabrinule različite vladine i nevladine organizacije. A tek smo počeli s karakteristikama Bitcoina!
Transakcije
Kada dakle želimo prenijeti neke novce (Bitcoine, koje se označava skraćenicom BTC), potrebno je napraviti transakciju koja ima neki ulaz (ulazne Bitcoine) i koje šaljemo na neki drugi račun (izlazni Bitcoini). U Bitcoin sustavu zapravo ne postoje novčanice kao takve već je sve bazirano na transakcijama – Bitcoine koje imamo netko nam je morao dati (ili smo ih mogli dobiti od sustava – više o tome u posebnom okviru i u nastavku teksta). Dakle, ako sada želimo te virtualne novce dati nekome drugome (ili platiti neku uslugu) ono što zapravo radimo u samom sustavu je povezivanje ulazne transakcije (koja je nama dala novce) s izlaznom transakcijom koja ide na ciljni račun. U slučaju da nam ostaje dio ulazne transakcije moramo generirati (Bitcoin klijent to radi automatski) još jednu transakciju koja ostatak ostavlja nama.