Bug Online

Dok se čeka na operativni početak europskog sustava satelitske navigacije Galileo (u orbiti su trenutno samo dva testna satelita), Europska komisija nas je 1. listopada 2009. obradovala viješću da je u praktičnu uporabu pušten EGNOS. Riječ je o europskom Satellite Based Augmentation Systemu (SBAS). Radi se o nečemu što već postoji u svijetu, posebno u Sjedinjenim Državama: mreži postaja koje prate signale navigacijskih satelita. Najjednostavnije rečeno, kako se položaj svake postaje točno zna, one lako detektiraju nepreciznosti navigacije uzrokovane npr. meteorološkim pojavama, te se nakon obrade primljenih podataka putem posebnog, geostacionarnog satelita (koriste se postojeći komercijalni sateliti) emitiraju i informacije o ispravku. Time se dobiva bitno preciznija satelitska navigacija, s preciznošću do metra.

Kako je to već uobičajeno sa sustavima satelitske navigacije (opći im je naziv Global Navigation Satellite Systems - GNSS), od kojih je daleko najpoznatiji američki GPS, uporaba EGNOS-a je besplatna i neograničena, ali se sigurnost usluge ipak ne jamči - štoviše, papiri EU-a uredno sadržavaju vrlo izričit disclamer o odricanju od odgovornosti.

Za prijem EGNOS signala potreban je GPS prijemnik koji omogućava ovu funkcionalnost - dobra vijest je da su EGNOS specifikacije poznate već godinama, a u Sjedinjenim Američkim Državama funkcionalna je srodna usluga WAAS, tako da mogućnost korištenja ovog unapređenja imaju i postojeći uređaji. Primjerice, autorov Garmin Vista HCx star dvije godine uredno pokazuje funkciju WAAS/EGNOS.

Zašto se pojavljuju pogreške?

Podsjetimo se. Svaki navigacijski satelit šalje signale koji omogućavaju precizno definiranje udaljenosti između satelita i prijemnika. Također, sateliti emitiraju precizne podatke o svom položaju. Poznavanje točne udaljenosti i položaja satelita (u praksi su potrebna najmanje četiri) omogućava izračun položaja prijemnika na Zemlji. Međutim, niti je oprema idealno precizna, niti naš planet ima stalne i fiksne uvjete rasprostiranja elektromagnetskog signala.

Nekoliko je kategorija problema koji se u praksi mogu dogoditi, a i svakodnevno se događaju: satovi na satelitima - iako su iznimno precizni, manja su odstupanja moguća i reflektiraju se na sve koji koriste određeni satelit; deformacija signala - uvijek moguća na velikim udaljenostima, a udaljenost do satelita to jest; pogreška u pozicioniranju satelita - javlja se ako zemaljski sustavi za održavanje GNSS-a nisu precizno odredili točan položaj satelita; učinci ionosfere - ionosfera nikad nije mirna, a posebno jaka odstupanja moguća su u razdobljima pojačanog Sunčeva zračenja; troposferski efekti - u troposferi, nižem sloju atmosfere, događaju se brojne i stalne atmosferske promjene (vlažnosti, oblačnosti, temperature) koje mogu utjecati na signal i povećati pogrešku; refleksije - refleksija od bliskih objekata (zgrade, vozila i slično) može uzrokovati pogrešku. Također je moguće, posebno u uvjetima slabog signala, da razne interferencije ugroze kvalitetu signala, a lošiji će prijemnici u takvim uvjetima pokazati svoje nedostatke.

Ukratko, na prijenos signala kroz atmosferu utječe velik broj čimbenika. Dio tih čimbenika mijenja se u vremenu i prostoru, tako da je ispravljanje vezano uz praćenje dolaznog signala satelita u određenom području. Radioamateri koji se bave VHF/UHF-komunikacijama će znati - uvjeti ionosfere, koju možemo uzeti kao dobar primjer, na nekom se području mogu bitno promijeniti u svega par minuta.

EGNOS može ispraviti pogreške koje se tiču satova na satelitima, deformacije signala, položaja satelita i ionosferskih promjena. Neke druge pogreške, kao što su one uzrokovane troposferom, ne mogu se ispraviti ovim sustavima.