Bug Online

Nabava je, gledano općenito, jedna od glavnih tema hrvatske informatike, a postaje posebno aktualna tijekom ove krizne i (opet) izborne godine. Kriza i lokalni izbori imat će odlučujući utjecaj, kako na kupce, tako i na dobavljače informatičke opreme. Kupce će kriza pogoditi time što će imati manje novca za kupovinu, a prodavače će pogoditi smanjenje potražnje. Zbog manje bi potražnje morali smanjiti cijene, no zbog imperativa održavanja predviđene razine prihoda oni će nastojati održati cijene kakve jesu. To je procjep koji će teško premostiti. Bila kriza ili ne, informatička je nabava sama po sebi vrlo težak posao. Razlog tome je donekle u statusu koje informatika ima u hijerarhijama tvrtki. Narodski rečeno, informatika je, kad je nabava u tvrtkama u pitanju, zadnja rupa na svirali. Štoviše, investicije u tehnologiju nešto je što će se u hrvatskim tvrtkama prvo kresati.
Zato se proces same nabave u svakoj tvrtki mora poboljšavati, a s druge strane treba poboljšati i percepciju o informatici kao o odjelu koji samo troši. “Zbog pogrešnog pristupa tvrtki, dešavat će se linearno rezanje izdataka, kako za operativne troškove, tako i za projekte. Naime, u mnogim se tvrtkama IT percipira kao trošak, pa će time biti pogođeni kako interni davatelji usluga (npr. broj djelatnika u IT-u i njihove plaće), tako i dobavljači (kroz smanjenje iznosa ugovora za usluge, manje narudžbi opreme)”, kaže Miroslav Mađarić, pomoćnik ravnatelja za informatiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb (Rebro) i vjerojatno najiskusniji CIO na našim prostorima.

Informatičari vole trošiti
Za predodžbu koja ih opisuje kao razmetne šopingholičare informatičari su donekle i sami krivi - jer stalno hoće nešto kupovati. Prvo, to im je u prirodi. Informatičari su, u pravilu, tehno-entuzijasti; hoće isprobati svaku novost. Drugo, kad uprava tvrtke od njih nešto zatraži, većina će informatičara rješenje postavljenog zadatka pokušati riješiti linijom manjeg otpora – kupovinom nekog hardvera ili softvera. Među direktorima informatike u Hrvatskoj mnogo su rjeđi oni koji će problem pokušati riješiti nekom inovacijom na temelju onoga što imaju, reorganizacijom postojećih resursa. Treće, informatičari znaju biti prava zanovijetala.
Naime, kad nešto od novih tehnologija uvode, oni od svojih korisnika u tvrtki traže štošta: od pisanja raznih izvještaja, do toga da se nakon dugih i nerijetko napornih implementacija moraju navikavati na novu tehnologiju koja često ne ispunjava očekivanja. Zato je pravi i prvi posao direktora informatike i informatičara u tvrtki informiranje internih korisnika.