Bug Online

Daleko je najveća novost ovogodišnjih WinDaysa sasvim nova koncepcija. Naime, tih se dana nije održala jedna konferencija, već njih ukupno tri - poslovna, tehnološka i virtualna. To i ne bi bila neka novost, jer su elementi svih triju već odavno zastupljeni, da vindejski tjedan nije bio sasvim drugačije organiziran. Ponedjeljak, inače rezerviran za pretkonferencijski dan, odmah je izjutra otvorio poslovnu konferenciju koja je trajala sve do utorka navečer. Ceremonija zatvaranja poslovne i otvaranja tehnološke konferencije bila je zajednička, kao i nekoliko predavanja koja su slijedila, da bi sljedeća dva dana (srijedu i četvrtak) u Opatiji ostali samo sudionici tehnološkog dijela. Petak je bio posvećen virtualnoj konferenciji koja se mogla pratiti preko Interneta, bez potrebe i mogućnosti za prisustvom u Opatiji.
U izvještajima s WinDaysa već godinama njurgamo kako nam je dosta Opatije, uhodane koncepcije, sličnih večernjih zabava, što je kulminiralo u zadnje dvije-tri godine, kada se osjetilo da je konferencija upala u ozbiljnu kolotečinu. Nešto je trebalo mijenjati. Konačna promjena sasvim sigurno nije savršena, no zato je cijelo iskustvo dobilo posebnu draž novoga i drugačijega; imalo se o čemu pričati na kavama i lakše je naći argumente da nije sve tako bajno kao što se čini onima što su morali ostati u uredu. A takvih je ove godine bilo nešto više - recesija je, očito, zahvatila i našu industriju pa se broj sudionika smanjio na tisuću petsto. Dodatnu prozračnost konferencijskim prostorima donijela je i činjenica da nisu svi bili prisutni u sve dane (prvenstveno zbog podjele na poslovni i tehnološki dio), tako da je dojam gužve bio znatno manji nego prošlih godina.
Udar recesije nije stao samo na broju sudionika - ove godine sve je izgledalo jednostavnije i štedljivije. Konferencijska torba s poklončićima bila je znatno praznija, sponzori nisu pripremili gotovo nikakve popratne aktivnosti (osim sviranja u bendu Guitar Hero World Tour na dva mjesta), a i sâm je izlagački šator bio prozračniji.
Glavna rasprava među sudionicima, u koju smo se i sami rado upuštali, jest donose li novi WinDaysi više ili manje vrijednosti svojim sudionicima. Zaključak ponajviše ovisi o funkciji onoga tko ga daje - menadžerima se svidjelo što će bez radnika, ako ga pošalju samo na jednu od konferencija, ostati dan ili dva manje, što je ušteda na vremenu, ali i popratnim troškovima kotizacije, smještaja i dnevnica. Prisustvo na obje konferencije značilo je isti trošak, osim kotizacije, koja je u tom slučaju poskupjela tisuću kuna u odnosu na prošlu godinu. Iz perspektive radnika, boravak na samo jednoj od konferencija značio je kraći odmak od svakodnevnih obaveza, a gotovo jednoglasni vapaj sudionika obiju konferencija bio je “tko će nakon svega u petak na posao”. Ipak, kako su glavni sadržaj konferencija njena predavanja, a ne dokone kave po opatijskim kavanama, vrijednost konferencije treba se gledati kroz njihovu kvalitetu i količinu. Kompletno gledajući, broj predavanja ostao je na razini prošlogodišnjih, no kako se većina ljudi opredijelila samo za jednu od konferencija, smanjio se i broj predavanja na kojima su mogli sudjelovati.