Bug Online

Kako je sve počelo? Zašto ste se uopće počeli baviti informatičkom edukacijom?

Tomislav: Moglo bi se reći da je do toga došlo slučajno. Bili smo studenti i tada nismo imali neku jasnu viziju o tome što ćemo raditi u budućnosti. O edukaciji smo počeli pričati potaknuti mojim iskustvom honorarnog predavača u jednoj školi stranih jezika koja je tada počela nuditi i razne informatičke tečajeve. To nam je bio poticaj, a nakon što smo malo razmislili i napravili jednostavnu analizu ponude i potražnje, zaključili smo kako će potražnja za informatičkom edukacijom samo rasti.

Mislav: Da smo bolje poznavali tadašnju konkurenciju, možda u ovaj posao ne bismo  bili ušli tako hrabro. Za neke tvrtke koje su tada bile lideri informatičke edukacije mi nismo ni znali da postoje. S vremenom smo postali oprezniji pa smo i potrebe tržišta i konkurenciju bolje analizirali i cijelom poslu smo pristupali ozbiljnije. Prve programe smo verificirali kod Ministarstva prosvjete negdje nakon godine dana. To je bila velika stvar jer smo bili među prvima i dugo vremena gotovo jedini ponuđač informatičke edukacije koja se od tada mogla upisivati u radnu knjižicu.

To nam je donijelo zamah u poslovanju. Seminari nam prije toga, u tih prvih godinu i pol dana, nisu bili baš prepuni. Danas tu verifikaciju ima većina tvrtki koje se bave ovim poslom i više nije konkurentska prednost. Međutim, nama je u ono vrijeme verifikacija pomogla u promociji edukacije. Nakon toga smo svake godine uvodili nove programe i za njih stjecali verifikacije, a još jedna nam je prednost bila i to što smo vrlo brzo ušli u partnerske odnose s svim većim proizvođačima softvera. Prvi je, naravno, bio Microsoft, pa Macromedia, Adobe, IBM, a onda i drugi. Tako smo došli do pozicije u kojoj je tržište brzo vidjelo kako nastavni programi koje nudimo nisu nešto iza čega stoji samo Algebra, već da se za njih može dobiti i certifikat tih kompanija. Tako smo stekli prednost.

Hrvoje: U to je doba informatičku edukaciju malo tko shvaćao ozbiljno. Svi koji su se time bavili, bavili su se usputno uz neki drugi posao, najčešće kao dodatnom djelatnošću u konzaltingu i sistemskoj integraciji. Dakle, ako ti naši počeci izgledaju neozbiljno, to nije problem, IT edukacijom se tada nije nitko bavio ozbiljno. U tom smo smislu imali i sreće.

Kako ste se vas trojica upoznali?

Tomislav: Poznajemo se još iz srednje škole, išli smo u isti razred u školi Ruđer Bošković, a kasnije smo sva trojica studirali na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Nastavili smo intenzivno druženje i tih godina, ne samo za vrijeme predavanja nego i u slobodno vrijeme. Kako se približavao kraj studija, sve više smo razmišljali o tome možemo li naći neki posao u kojem ćemo i dalje ostati zajedno. Tako smo se odlučili osnovati vlastitu tvrtku. Napravili smo plan, i sve o čemu smo tada samo sanjali, počelo se, kroz Algebru, i ostvarivati.

Dobro, no koliko se taj početni plan ostvario? Potpuno ili je ipak bilo lutanja?

Tomislav: Prilično čvrsto smo se držali plana i tijekom posljednjih deset godina ostvarili smo gotovo sve što smo planirali. Sagradili smo najbolju informatičku školu u Hrvatskoj, posao smo počeli širiti regijom, imamo dobru reputaciju i snažan, vrlo prepoznatljiv brand. Vrhunac našeg rada do sada osnivanje je Visoke škole za primijenjeno računarstvo. To smo napravili ove godine.

Kako ste “podijelili uloge” u firmi? Zašto si ti predsjednik uprave, Hrvoje šef marketinga, a Mislav ravnatelj učilišta?

Tomislav: U početku smo sva trojica predavali, a onda smo, kako se posao počeo širiti, zaposlili druge ljude koje smo poučavali tome kako se prenosi znanje u informatičkim tečajevima. Što se tiče uloga, s vremenom smo prepoznali sklonosti u tim područjima kod svakog od nas i tako preusmjeravali zaduženja.