Bug Online

Od takvih bi neuk promatrač očekivao najveću aktivnost tijekom zime i jeseni – vani je hladno i kišno; ne može se planinariti niti voziti biciklu – i ima li što bolje nego sjediti u toplom za računalom i proizvoditi tekstove koje redakcija relativno izdašno honorira? Iznenadit ćete se, ali nije tako – zimi i naše autore zahvati mrtvilo i uglavnom su mnogo manje produktivni nego za vrijeme toplog perioda godine. Ovaj broj Mreže prati posebno izdanje za WinDayse, najveću godišnju konferenciju u hrvatskoj informatici. Microsoft je često generator “muvinga” u svjetskoj, a još više domaćoj informatici, o čemu sam više puta pisao, a to se pokazuje čak i u ovom novinarsko-autorskom segmentu. Kako se počnu bližiti WinDaysi, Microsoftovci, predvođeni svestranim i multinadarenim Lukom Abrusom, krenu ganjati autore iz svog ekosistema da proizvedu poneki tekst za WinDays Mrežu.
I gle čuda – gomilica koja preko zime ima problema s tekstovima za jedno redovno mjesečno izdanje, dolaskom ožujka bez problema proizvedu materijala za čak dva, pa i više od toga. (Proljetne brojeve posebno redovito prate viškovi materijala, u novinarskom žargonu zvani “iberi”.)
Poanta je ovog osvrta dvojaka – čuđenje nad neobičnim i teško objašnjivim oscilacijama u produktivnosti naših autora, te još jedna pohvala Microsoftu čiji ekosistem vrvi pismenim, kvalitetnim i odgovornim autorima, na čemu iim sve druge manje i veće korporacije mogu samo zavidjeti. Drugi sustavi jedva iscijede po šačicu tekstova godišnje, i to unatoč našem nagovaranju i stalnom otvaranju vrata za teme i materijale.
Nakon svega, samo kratko o temi broja – Hrvoje Pelaić odradio je svoje životno djelo, istraživši stanje telekomunikacijske infrastrukture u Hrvata. Da se za naš posao dijele neki Oscari, Hrvoje bi za ovu temu dobio barem jednog i pol. Ova je tema s razlogom odabrana da prati broj uz WinDayse – koji nam je jedan od udarnih brojeva tijekom godine.
Ima još tona dobrih tekstova, ali… uvodnik se piše prije konačne odluke što ide u broj, a što na čekanje ili doradu, pa trebam paziti da ne najavim nešto što u konačnici neće biti objavljeno. (Ovo je loša šala; urednici uvijek sve znaju, pa i unaprijed – u biti sam samo ostao bez prostora.)