Bug Online

Prema nekim izvorima, webom se u svijetu koristi gotovo 1,25 milijardi ljudi. Iako velika većina ne zna koje se tehnologije iza njega kriju, upravo su one zaslužne za tako velik broj korisnika. Računica je jednostavna – da je sve ostalo na štreberskim stranicama od prije sedamnaest godina, teško da bi se toliki broj ljudi "navukao" na web, ma koliko on bogat i pristupačan bio. S druge strane, šarenilo, kreativnost, interaktivnost, multimedija i slično danas su toliko preuzeli web da mnogi (čak i oni koji sebe nazivaju profesionalcima) zaboravljaju na najvažniji sastojak za uspjeh – sadržaj. Prenesemo li to na još konkretniju razinu, možemo zaključiti da web-tehnologije ne bi smjele biti same sebi svrha. Sadržaj je "ono bitno", a tehnologije su tu da ga predstave na najintuitivniji, najfunkcionalniji i najatraktivniji način. I to baš tim redoslijedom.
U počecima postojao je samo Hypertext Markup Language (HTML) i on je bio sve što ste trebali znati da napravite web-stranicu ili, preciznije rečeno, formatirate tekst. Kako je web postajao sve popularniji, rastao je pritisak korisnika da se stranice učine vizualno privlačnijima. S tim su ciljem brojni autori HTML iskorištavali do krajnjih granica, koristeći razne trikove i kombinacije formatiranja da bi postigli izgled kakav su zamislili. Ipak, o pravom dizajniranju web-stranica možemo govoriti tek pojavom stilskih predložaka, nazvanih Cascading Style Sheets (CSS). U savršenom svijetu, njihove funkcije su strogo podijeljene. HTML je jezik kojim bismo opisali dobiveni sadržaj: označili naslove, odlomke, tablice, liste, ilustracije uz tekst i slično. Istovremeno, CSS bi bio zadužen za vizualno oblikovanje tako označenog sadržaja – pomoću njega definiramo kako će izgledati naslovi, hoće li odlomci biti uvučeni, trebaju li tablicama okviri i ostalo. Kao što se CSS ne bi uplitao u sadržaj, tako se i HTML ne bi smio uplitati u vizualnu prezentaciju, tako da izradom novog CSS-a možemo potpuno izmijeniti dizajn stranice, bez potrebe za diranjem u HTML kôd. Nažalost, to pravilo godinama nije bilo poštovano, što zbog (svojevremeno) ograničenih mogućnosti HTML-a i CSS-a, što zbog izostanka podrške i nekompatibilnosti u web-preglednicima, a što zbog čiste inercije i površnosti autora web-stranica. Danas je situacija tek nešto bolja, unatoč brojnim prednostima koje takav pristup donosi. (No, to je već tema za neku drugu priliku...)